Moždanu smrt klinički verifikuje tim lekara koji je prethodno detaljno pregledao pacijenta. Pre nego što su naučnici otkrili da mozak može da umre pre prestanka rada srca, jedini način da se ustanovi smrt bio je uočavanje nepostojanja pulsa i prestanka disanja. Danas znamo da je, kada mozak umre, osoba mrtva i da se ne može oporaviti.
Moždana smrt je smrt koja je rezultat potpunog, ireverzibilnog gubitka svih moždanih funkcija. Sve ćelije umiru i ne mogu se vratiti u život. S obzirom da mozak kontroliše disanje, osoba koja je moždano mrtva nema spontanu funkciju disanja. Međutim, ukoliko se upotrebi mašina, takozvani respirator, da održava funkciju disanja, srce će nastaviti da kuca još neko vreme nakon što je osoba doživela moždanu smrt, a ostali organi, kao što su bubrezi i jetra, nastaviće normalno da funkcionišu. Baš ova, relativno retka vrsta smrti, čini kadaveričnu transplantaciju mogućom.
Starosna granica za doniranje organa više ne postoji. Donor organa može biti osoba dečjeg uzrasta, kao i čovek od 90 godina. Ipak, opšta granica za doniranje tkiva je 70 godina.
Gotovo svaka osoba koja želi da bude donor može donirati bar tkiva, ako ne i organe.
Ne treba pretpostavljati da niste dovoljno zdravi da biste bili donor. Medicinsko osoblje će uraditi testove nakon smrti da bi se utvrdilo da li ste podobni da budete donor.