Pa kako da Vam ne kazzem? :D
Jednom davno, kad sam posle Automatika prvi put probao "menjach". Beshe to ganc nova petnestica, dovezao drugar da se pohvali.
Sednem ja, probam gde hvata kvachilo i kako reaguje gas u odnosu na matika. Uuu, odushevljen. I aj` da krenem.
Pazi sad: Odpustim polako ruchicu kvachila dokle treba, al` mi od matika navika da ga navrnem do kraja. ;D U tom se leva ruka
sama otvori skroz i eto petnaje u sveci. :o
Poshto je bilo bukvalno u mestu (nisam krenuo ni metar), docheka se ja na noge, pa trk za motorom . :D Bezzi on na tochku, trchim ja
i ne mogu da odpustim gas. Borba je trajala nekih 20 metara dok nisam onom nadprirodnom snagom ( kad ti samo visha sila pomogne )
uspeo da ga sustignem dovoljno da za trenutak odpustim zgrchenu desnu shaku. Za mene najbitnije - nije pao. Bili smo VIII razred O.S.
i oshtecenje novog motorica bi prouzrokovalo veliki minus u ochima nashih roditelja.
Nazzalost, tu na samom pochetku se zavrshila moja zzaelja za tochkarenjem. Pri svakoj pomisli se setim ove situacije.
Ko zna zashto je to dobro?!
Divim se ljudima koji to majstorski rade i svakako je lepo za videti. Pogotovo mi se svidja kada ga majstor lepo spusti, kao da
slece avionom. E takve stvarno pozdravljam.
Jedino negativno u vezi tochkarenja mi je kad neko to radi po gradu na rizichnim mestima i nishta drugo, da se ne lazzemo.
Pozdrav svim majstorima od "tochka".