Dok sam ja uspeo da napisem i postavim putopis, prodje vise od mesec dana...
TRI U JEDAN
-more, planina, jezero-
Plan je bilo da se ove godine iz Umaga sa skupa produzi na turu, posto kasnije obaveze to ne bi dopustale. Prvobitna ideja da se ide na Grossglockner i Nockalmstrasse, otpala je zbog duge zime ove godine i puno snega na prevojima.Rezervna varijanta je malo juznija, ali ne mnogo. Takodje da se ide na planine, ali malo i na jezero.
Smislio sam plan. Posle Umaga idemo u Ljubljanu gde bi se jedan dan odmorili, videli sa prijateljima, setali po gradu, video za novu opremu koju sam jako prizeljkivao, a zena bi imala dan za trzni centar. Iz Ljubljane bi isli u severnu Italiju, tacnije Dolomite, kako bi ipak obisao neki prevoj i odatle na Lago di Gardu, gde bi se vozikali oko jezera. Posle jezera pravac Ancona, odakle bi se ukrcali na ferry za Split, i odatle preko Hercegovine i Bosne kuci. Sve skupa 10 dana.
Spremanje putovanja se sastojalo od dobijanja vize za Sloveniju, rezervacije bungalova u Umagu i hostela u Ljubljani. Sve ostalo je trebalo biti plod trenutne inspiracije.
Dosao je dugo ocekivani dan za polazak, cetvrtak 7. maj. Navio sam sat da se probudimo u 5.00 kako bi do 6.00 bili spremni i posli. Ali nasa cerkica Una, kao da je osetila da idemo i priredila nam je budjenje vec u 4.00. Pijenje kafe, poslednje instrukcije babama oko cuvanja bebe, oblacenje opreme i polazak. U dvoristu, dok smo se spremali da krenemo, pocela je kisica i obukli smo kisna odela. Na termometru je bilo 12°C.
Posto nismo imali viska dana na raspolaganju, a ipak smo zeleli da budemo u Umagu u cetvrtak, trebalo je voziti od Kraljeva do Umaga u danu, nekih 850km, skoro sve autoputem. Trudili smo se da bar u pocetku sto manje pravimo pauze, tako da je prva pauza, osim za sipanje goriva bila na granici sa Hrvatskom. Ja sam tu skinuo kisno odelo jer je kisa vec prestala i pocinjalo je da bude toplo, ali ga je Milica zadrzala sve do ispred Zagreba. Na granici smo sreli grupu Brothersa koji su posli u Portugal, preko Umaga.
Autoput od Beograda do Zagreba je poznat po svojoj zanimljivosti, da ti prosto treba tempomat na motoru. Samo sto brze ga proci, znaci gorivo, kafa i gas. Od Zagreba prema Rijeci situacija na autoputu postaje malo zanimljivija i samim tim brze prolazi. Ispred Rijeke, neki tunel je bio zatvoren tako da je citav saobracaj bio usmeren kroz grad. Ovo mi se desava vec nekoliko puta. Posle malo kolonarenja kroz grad izlazimo na pravi put i posle tunela Ucka, odvajamo se za stari put preko Buzeta i Buje, koji nisam zeleo da propustim. Prelepi predeli se nizu jedan za drugim. Ubrzo stizemo u kamp Stella Maris, oko 17.00.