Napakovao stvari u tank tobrbu i ranac,obukao komplet opremu,seo na motor i zaputio se prema Novom Sadu.Sat vremena kasnije posle opuštene vožnjice ulazim u grad.Krećem se temerinskom ka centru levom trakom ne brzo jer nemam običaj da jurcam kroz naseljeno mesto.Kad odjednom sa moje leve strane izleće iz sporedne ulice lada samara krećem da sviram i da bežim max u desnu stanu ali lik i dalje ne reaguje i nastavlja da mi seče put.Par desetinki kasnije ja pogađam direktno u ćošak auta,posle toga samo znam da sam telom udario ili preleteo auto,pao na levo rame i udario kacigom u asfalt.Posle toga sam klizio 10 metara dok se nisam zaustavio...motor je bio tik do mene,tank torba i ranac par metara iza...Gledam na raskrsnici gomila stakla i delova mog bajka...boli me leva noga ja gledam u čizmu ona sva iscepana i ogluljena a malom iznad nje malo krvi,gledam jaknu i rukavice koje su bile više oguljene neko pocepane....pokušavam da ustanem ali ne mogu da se oslonim na ruke.U međuvremenu stižu neki ljudi i podižu me seo sam na neku haubu i dočekao hitnu u međuvremenu psujuću na sebe jer sam mogao ići autobusom.Sreća u nesreći je ta da sam prošao bez preloma nekim čudom.I dok su me pazile veoma ljubazne sestrice u hitnoj došli su plavci da mi uzmu izjavu a sa njima zajedno i krivac koji mi se ljudski izvinuo što cenim na neki način.Kaasnije mi je ortak dogurao bajk do zgrade koja se nalazi na 500 metara od mesta udesa.Na motoru dobro sjebane plastike na levoj strani,menjač. i ručica kvačila iskrivljene...a isti sam kupio pre koji mesec...
I sada sedim u stanu za nateklim ramenom,nogom X2...pitajući se šta dalje da radim...jer prvi put u životu sam imao saobraćajku posle lepih 40k na bajku
Sve u svemu srećan sam što sam ovako prošao i neće mene sjebati jedna lada tako lako!