Moram da primetim da imamo vrlo razlicita shvatanja "brzine" i "brze voznje".
Gledam sad onaj post sa snimcima gde se razni Audi i Mercedesi vozaju +250 na pravom putu, od strane vozaca koji imaju iskustva i manevarske sposobnosti kao one lutke u kres-testovima. Wau.
I sad kad se izjasnim ovde kako volim brzinu, uzivam u brzoj voznji, garant cete me staviti u isti kos sa njima. Dobrooo...
Evo onda da iznesem moj slucaj: Suzanu ne pamtim kad sam poterao preko 200. A opet sa godinama vozim sve brze i brze. Kocim gde ranije nisam, a drzim gas gde sam ranije kocio. Putne brzine su mi manje, a prolasci koz krivine brzi i uredniji. Nema vece srece neg kad zacujem "kvrrrrp" ispod kolena u krivini, ej radujem se ko malo dete.
Druga stvar sto sam primetio je da se plasim stvari kojih ranije nisam. Da li me je onaj sto ide u susret primetio, da li ce ovaj asvalt da klizi ili ne, jel to ulje na putu tamo, joj sto je ova ograda blizu, sta ako... mnogo "sta ako" kojih ranije nije bilo. To ide sa kilometrima valjda.
Sto bi rekao Mrle- vozim kao penzioner, izgleda... ja bih dodao samo "...kad ide po penziju!"
Eto, toliko.
hehehehehehehe toliko... :takoje: