Omanje krdo Američkog Bizona (Američki naziv: Bafalo; Indijanski: Tatanka) se bojažljivo sprema da pretrči preko puta dok ih Kristin posmatra.
Južna Dakota
Do dolaska belih (Evropskih) doseljenika na Američki kontinent, ogromna krda bizona su bila uobičajeni prizor, i glavni izvor hrane i odeće prerijskih Indijanaca. Neumerenim lovom belci su uspeli da Američkog Bizona gotovo potpuno unište; a neki lovci, kao na primer Bafalo Bil, su i smatrani nekakvim kurčevim herojima, jer su poubijali na hiljade ovih životinja. Iako su Indijanci koristili sve od ubijene životinje (meso za hranu, krzno za odeću, rogove i zube za nakit, itd.), belci su često ubijali bizona samo zbog krzna i ostavljali odrane leševa na polju da trunu. Uništenjem krda bizona uništena su i mnoga plemena Indijanaca, koji su bez izvora hrane i odeće postali zavisni o milostinju belaca za golo preživljavanje.
Tek u drugoj polovini 20-og veka Američki Bizon se donekle povratio. To je u glavnom zahvaljujući komercijalnim rančevima koji uzgajaju bizone radi mesa. Divljih krda ima jako malo; procenjuje se da danas na celom Američkom kontinentu ima tek oko 15-ak hiljada jedinki u divljini, mahom u zaštićenim nacionalnim ili državnim parkovima, kao što je ovaj u Crnim Brdima Južne Dakote gde smo ih Kristin i ja susreli.