Taj dan 13.10.2014, tj MIHOLJDAN je bio kao stvoren za voznju, sto se i videlo po broju motora na putu, tj Ibarskoj. Ja i prijatelj to koristimo i odlazimo do Rudnika na pice i naravno punili smo gume do kraja kao sto dolikuje, ali u povratku u jednoj od mnogobrojnih krivina mom prijatelju pocinje da plese zadnji kraj (sto zbog neravnog asvalta,sto zbog istrosene gume), ja to videvsi ispravljam motor i kocim. U samoj krivini (levoj) ja izlecem i kacim ivicnjak i padam naravno na desnu stranu i lomim desnu ruku. Odmah sam ustao i skinuo motor sa kontakta levom rukom i shvatam da desnu ne mogu da pomerim! Ljudi taj osecaj da ruka koja visi pored tebe je tvoja i da nemas nikakvu funkciju nad njom je STRASAN, i tad krecu bolovi, strasni bolovi. U tom vec pocinju da zastaju ljudi i zaustavlja se jedan policajac i pruzaju mi pomoc,tad nailazi i Boki i pita za pomoc i podize mi motor na copak. Jos jednom HVALA Bokiju i svim drugim koji su stali da pomognu i da pitaju za pomoc! Eto to je bio moj prvi pad (nadam se i poslednji), a kao sam uzrok toga sam upravo ja i moje neiskustvo u takvim situacijana,inace brzina nije bila velika (ali nije ni mala), hocu reci da sam znao tuda voziti i brze,tako da mislim da brzina nije bila presudni faktor! U svakom slucaju moje pouka je NE VOZITE BLIZU SVOG KOLEGE, ostavite uvek dovoljno udaljenosti izmedju vas i drugih ucesnika tako da mozete da ispravite svoje i tudje greske, a naravno i oni vase! Pozdrav!