Stižu pare a mene popreko gleda poštar. Nisu došle sve odjednom nego je svaki put morao da dolazi ponovo pa se baš našetao jer u ovoj zgradi nema lifta. ;D
Pita me da mu odam tajnu kakvim se poslom bavim, kako dolazim do love, jeste da nisu neke pare ali stalno stižu iz svih krajeva zemlje, samo dolaze a ja sedim u kući i brojim...
Kaže da bi i on tako voleo a ne da se pentra na zadnji sprat sto puta dnevno, da ga ujedaju kerovi, psuju majku što je došao ranije ili kasnije, što donosi sudske pozive i rešenja...
Nije kao ranije ''poštare može li rakijica, pa evo koji dinar kada stigne penzija''.
Na kraju kaže da je verovatno proklet kada mora da radi do penzije a eto ima sveta koji ništa, samo sedi i broji pa kuka kako mu i to teško jer nemože da mrdne od kuće.
E poštare, poštare, tako vam je suđeno od nas bajkera da vam uzimamo pare. A još je dobro prošao, da mu je zapao Turbopeđa morao bi i da kolje, ne samo da plaća.