Danas sam imao neprijatnu situaciju. Vracao sam se iz Banatskog novog sela u Beograd, oko tri popodne. Kada se prodje selo, u pravcu prema Pancevu, put je ravan, bez cestih ukrstanja, moze da se raspali... Ipak, nisam divljao, vozio sam oko 130 svojim smerom... U mojoj traci, ispred mene nije bilo nikog, u suprotnoj se pojavio autobus. A onda je izleteo auto, u preticanju. Video sam kako mi se priblizava, neka matora crvena krsina iz osamdesetih. Bilo mi je jasno da nema teorije da zavrsi preticanje. Sabio sam se uz desnu ivicu puta, tik uz crtu, a oni su mi proleteli pored boka, autobus i idiot u srvenom krsu, paralelno. Okrenuo sam se i video kako zavrsava preticanje desetak metara posle mene... Drago mi je sto sam ostao hladnokrvan u toj situaciji, znao sam sta MORAM da uradim, inace me ne bi bilo... U svakom slucaju, dobro je proslo... Ali posle razmisljam, da sam isao autom, a mnogi bi tu vozili 120-130, nema sanse da bih mogao da ga izbegnem. Zakucao bih se direktno u njega, ili bih sleteo desno, sa puta, pa sta mi bog da... Gadno, u svakom slucaju... A u pitanju je rutinski odlazak do obliznjeg naselja, 30-40 km od centra... Uzas.
Jos da dodam. Nesto pre crvenog ubice, kod neke pumpe u tom selu, ja vozim nekih 60-70, i izlece mi kreten u postinom zutom pikapu. Sece me, ja lagano ukocim, al da sam isao 90-100, verovatno bi bilo cupavo... I obidjem ga ja, i pogledam ga u oci, i pokazujem mu rukom u fazonu 'jel gledas TI'? Odgovor je bio: sleganje ramenima, faca pokajanja, i obavezni blago teleci pogled... muka ziva