Evo kako to izgleda kada dvojica lala krenu do velike varoši...
Osvane lep dan ko stvoren za glasanje... ups! za vozanje Upalim PC svratim na BJB da vidim šta se radi i bacim kosku... Javi se Djeneral da je već spreman ko zapeta puška. Čoveka nikad nisam sreo ali se dogovorimo u dve reči... za 20 min se nalazimo i krećemo... Dal je neko primetio da nisam napisao gde? Pa nisam ni znao gde ćemo... I to smo se dogovorili u dve reči:
Djeneral: Gde ćemo?
Ja: Jel ti daleko BG pa i dalje ako Mikku navatamo?
On: Može (uz onaj pogled: daleko? ta nije BG nakraj sveta!)
Krenemo... i shvatimo da i nije tako toplo kao što izgleda. Ravnica je to ;D Put solidan, nema gužve... ipak, malo popuštamo gas zbog hladnoće...
Nakon polak sata vožnje eto nas u ZR. Lepa varoš. I taman tolka da se nasladimo kako je naš NS veći pre nego što stignemo u prestonicu. Dejan skida kacigu i potkapu i ja shvatam da čoveku do sada nisam ni lice video!
Sednemo u kafić na početku centralne ulice.
Konobarica: Dobar dan, izvolite?
Obojica ko iz topa: Šta imate od čajeva?! ;D
Ma jok, nismo se ni smrzli... to što nam visi iz noseva nisu ledenice od slinaca ;D ;D ;D
Prigrejali se, obavili par poziva prijateljima u BG da nas očekuju i... severac je duvo ladan, a mi... ajmo na put
Zubato sunce, slaba oprema... uh koliko puta sam opsovao što sam samo stavio štitnike na kolena povučen jučerašnjom vožnjom po gradu... a ganc nove pantale čuče u ormanu...
Opet put solidan... prošli smo svašta zanimljivo usput ali odlučih da ne stajemo svaki čas da bi što pre stigli i opet se okrepili.
Negde par kilometara pre pančevačkog mosta, Đeneral kojeg sam gledao u retrovizoru sve vreme... nestade! Reko zaglavio iza par kamiona koje sam obišao, pričekaću... prođe par minuta i taman da okrenem... eto ga jedno svetlo na horizontu! Stane Deja pored mene i pruži mi MOJ mobilni ???
???Ispao mi ladno iz džepa jakne, koju ja krelac nisam zakopčao, pri oko 120km/h i 50-tak metara glisirao preko betona dok se nije zaustavio u travi pored puta. A Djeneral sve to (oko sokolovo) usnimio, stao, vratio se pokupio telefon i... radi!
Elem, stigosmo mi i do BG... gledimo, pa sve u sebi... Lepa varoš taj Neograd, i velika Samo malko zabačena ;D ;D ;D
GPS nepogrešivo vodi dva promrzla putnika do kafića na kraju Knez Mihajlove (ta mi lale i uz GPS umemo samo to da nađemo )
A onda na semaforu stiže pojačanje. Bajker u potpuno istoj jakni, ali na potpuno drugačijem bajku pita: Gde ste krenuli? Hoćete samnom na piće pored Dunava? E bato... razmišljam se trenutak... da nisi na bajku već bi popio pesnicu uz "mrš pederu!" Al pošto smo mi lale a i bajkeri imaju drugačiji kodeks ponašanja... rado prihvatamo poziv i krećemo...
Nakon par minuta stižemo na osunčani kej, parkiramo bajkove i sedamo na sunce koje greje... greje i oko srca... početak februara a mi motorima 140 km. (samo vas čekam ) Pogađajte šta smo pili... ;D
Malo priče sa Gordanom (kolega bajker iz BG koji nas je i pozvao), malo telefoniranja, puno sunčanja... Čujem se sa IgoromXT i dogovaramo se da se sretnemo negde gde mi budemo na klopi.
Pošto smo ogladneli, a nismo izbirljivi, ja dobijam dojavu da je u nekom restoranu kojem sam (od gladi) zaboravio ime dobra klopa. Gordan kaže da misli da zna gde je i... palimo sprave posle par fotografija.
Restoran bi trebao da je sa druge strane na ušću... saobraćaj opušten, nedelja je... naravno da ga nismo našli restoran. ali smo našli neku piceriju gde je bila gomila motora.
Tu nas prepada IgorXT sa prijateljem koji je prepoznao poznati logo sa kufera moje bembare Uz čuđenje otkud mi tu i još veće da ćemo tu i jesti (pojeli bi sad već i kuvanu cokulu!) ??? Pozdravljamo se i sa Konstantinom koji se negde izgubio dok smo se mi raspakovali. Baš mi je žao... mogao nam se pridružiti na klopi i piću...
Par fotki i ulazimo da klopamo...
Prepričavanje tema sa foruma, par ogovaranja onih koji nisu bili prisutni (jbg-a nisu samo žene takve), nabavka opreme, tekuće teme (ni reč o izborima ?!) i sl.
Oko 16h gledamo sunce na zalasku i Djeneral i ja zaključujemo da je vreme da se spremamo na put... Plaća se ceh po starom balkanskom običaju da se svi otimaju da plate, a onaj koji se najviše otima posle najbolje prođe (ovog puta ja sam izvukao najkraće drvce)
Još par slika (Gordan je već otišao - mora da su neke cice u pitanju ) i lagano se razilazimo... IgorXT i prijatelj mu (izvini majstore ali nisam čuo ime a posle mi bilo glupo u sred klope da te prekidam ) pale sprave i kreću svojim putem, a nas GPS nepogrešivo vodi kući... preko Zemuna
Pada veče, a po prethodnom dogovoru staćemo na NIS ili OMV pumpu da ja dopunim rezervoar. Kasnije će se ispostaviti da sam malko pogrešno podcenio bembaru i da sam ladno mogao da stignem do NS bez tankovanja. Prvu OMV pumpu promašujem jer sam prevideo (u stvari nisam poverovao) znak za skretanje na nju, pa nastavljamo prema NIS-ovoj pumpi na par kilometara od BG autoputem. Do tamo je već pao mrak a bogami i temperatura. Djeneral se smrzao ali steže zube a ja opet proklinjem sebe što ne uzeh te pantalone koje sam kupio u sred leta i vozio ih na +35 a sada se nisam setio da ih uzmem. Točim i čudim se koliko malo je BMW potrošio za tih sad već 160Km...
Iako je temperatura pala, put je suv i nije bilo većih problema osim prilikom mimoilaženja kamiona koji su pravili žešće vrtloge. Ja sam još nekako sa vetrobranom i izdržavao, ali Djeneralu sigurno nije bilo lako na nejkidu.
Naplatna rampa, i teta koja pita: Čiji si? A ja: Naš teto! A ona, čije su tablice? Ta naše teto, čije bi bile?! ;D
Plaćam, čuju se sirene odpozadi. Kasnije čujem od Djenerala da su nama svirali jer kao "zadržavamo" saobraćaj. Mora da su bili komentari: Eto, opet lale poštenjaci! Ko je vido da se na bajkovima plaća putarina?! U to se i teta tajanstveno nagne i namigne: Sledeći put bato u skroz desnu pa pored rampe... Uz osmeh joj se zahvaljujem na "tip-u" i nastavljamo.
Autoput BG-NS već svi znate i vezanih očiju da prođete... par suženja, radovi na Beščanskom mostu, uglavnom stanje normalno.
U jednom trenutku Djeneral prozviždi pored mene onako pognut iza volana... Ja za njim, sve se okrećem i gledam u retrovizor od čega beži Uspori on, ja ga opet obiđem i nastavimo sa oko 120-130 kao i do tada.
Stižemo u NS i na prvom semaforu komentarišemo da smo se smrzli ko p... Ja ga pitam za onu bežaniju a on slegne ramenima i reče: Hteo sam da vidim koliko može ;D ;D ;D
Dolazimo na pumpu kod SPENS-a gde i on tankuje i uz par fotki i obećanje da će ovakvih dana biti još puuuno, puno, polako se razilazimo.
Ne znam za njega, ali ja sam čim sam stigao kući pustio vodu u džakuzi i nisam izlazio 2 sata ;D ;D ;D
Eto... a sledeći put... kad budem napisao na : ja se spreman jel neko za?! Gledajte da vas bude više pa da jezdimo zajedno...