Prosle nedelje,cini mi se utorak,vracam se ja iz Meljaka magistralom i nekih 400-500m posle Sarica na onoj nizbrdici uhvati me najgori pljusak koji sam ikad doziveo na motoru.Ono vec mrak,nekih 20h,pocinje provala oblaka a moje gume nisu bas predvidjene za takve uslove(pirelli dragon sc2) i kako vetar duva sa moje desne strane i magistrala vuce na levo krenuo i ja zajedno sa motorom ka sredini puta.Jedva nekako uspevam da se izborim i uletim pored puta u neki pesak.Oluja,grmi,seva pici kisa kao luda a suvozacica i ja stojimo pored magistrale.Meni smesno,jedva se uzdrzavam da ne umrem od smeha a ona jadna poplavela od zime.Nisam mogao da verujem sta me snaslo u takvoj nedodjiji.U medjuvremenu mi ispadne fon u neku baru pored puta i udje voda u slusalicu i ne cujem onog sa kim razgovaram.Maler za malerom. Vec pocinje drama ajde ja moram da stojim tu i da cuvam bike al sad treba nekako nju da "spasem".Nekim cudom naidje neki komsija i prepozna mene u mraku pored puta oko 20.30h(kao u nekom filmu)i ja sta cu posaljem mladu damu kuci a ja ostanem tu pored puta da cuvam konjica.Posaljem ja caletu poruku da sam u nezgodnoj situaciji i smisli nesto pametno da me spase.Posto mi je fon riknuo i ne mogu nista da cujem ja onako sa sve kacigom,mokar do gloe koze,posaljem sms svim drugarima koji imaju kola da dodje neko po mene.Pocinje fon da zvoni,svi zovu da pitaju gde sam.Raspricao se ja iako nikog ne cujem al ajde mozda neko i uspe da dodje.Vec je 21h a ja i dalje stojim na istom mestu.Kisa i dalje ne prestaje i vec osecam da se polako smrzavam.Malo skakucem,malo setam kako bi se kao zagrejao.Prolaze automobili,kamioni i sva moguca vozila i svi mi sviraju i blicaju al niko da stane da pita da nisam u nekoj nevolji ili nesto slicno.U 21.15 eto mog pobratima stize i ja onakav mokar kao pas ulecem u kola.U medjuvremenu dosao cale kombijem po mene.Ubacimo motor u kombi i pravac kuci.Mislim da je posle 10min kisa stala i kao da nista nije bilo.
Takvu dramu nisam nikad doziveo.