Da se nadovezem na temu...
Kako smo uspesno i brzo zavrsili Cg TET, naslo se vremena i za istrazivanje Sinjajevine. Komsija Alp ocenio planinu sa 5*, to nam je bilo vise nego dovoljno da krenemo u avanturu.
Krenuli smo sa Zabljaka, prvo stajanje Zminicko jezero na dorucak (prelepo jezero sa uredjenom obalom i stazom za setnju oko njega, takodje moguce i kupanje) u novom i lepo uradjenom "Etno" selu sa super povoljnim restoranom (5e dobar shvecki sto) .
Nakon toga ideja je bila da preko Pasinog polja stignemo do Zabojskog jezera, ali sacekala nas kapija na sred puta (ulaz u privatno imanje) i posle par pokusaja da nadjemo alternativu prelazeci preko pesackih staza i neutabane trave preko brda, odlucili da se povucemo i nazad ka Njegovudji. Nakon toga isli ka dolini "Duboki Do" gde nalazimo nekoliko izvora i lokalca koji nas salje na hard enduro uspon u duzini od 900m, naravno odustali posle 20m i opet nazad....
Posle toga Sinjajevina pokazuje svu svoju lepotu, prvo bukova suma, pa cetinari, pa vidikovac Cavnica i jos jedan ( ne znam mu ime) na kome videsmo 2 mlada teleta koja su delovala izgubljeno u toj divljini. Za kraj ostavismo Zabojsko jezero, plan bio malo da odmorimo tamo pa da se krene ka kuci (Bg, Ns).
U blizini jezera srecemo coveka sa puskom koji nam kaze da mu je medved rasterao telad i da mu fali 5 kom, a da je jedno nasao smrtno ranjeno. Nakon sto smo mu objasnili gde smo videli 2 teleta (gore pomenuta), nastavljamo svojim putem ka jezeru i ubrzo nailazimo na to tesko ranjeno (nimalo lep prizor), koje je u nekom stanju polu soka, tetura se i krece ka meni, izbegoh ga u poslednjem trenutku posto ga nisam uocio na vreme. Kolega iza se uplasio, nije odma shvatio da je tele, posto ima traume od ranije na medvede
Jezero je prelepo, boja smaragda, a na samoj stazici koja se spusta ka jezeru se moze naci bukvalno 17kg izmeta od medveda. Kod jezera nam rece jedna devojka da su videli medveda iz kola u blizini jezera kad su dolazili...
Odmorismo lepo i nakon toga cekao nas je ozbiljan spust kroz sitno rastresito kamenje do prvog asfalta koji nas vodi u srce kanjona reke Tare odakle smo nastavili ka cuvenom mostu.
Sve u svemu lepa i opustena voznja od 90+ km bez nekih tehnicki zahtevnih deonica, jedino poslednji spust pred asfalt moze biti problematican za teze motore zbog strmine i podloge.
2023-08-13_Sinjajevina Djole i Nikola.gpx