Po meni... Svi smo po nekad... Bahati mamlazi... Svi... Danas nije bio moj dan... Mnooooogoo nervozan, svašta me stiskom, čuka opet počela da preskače, razmišljam se u 10h, jbt dan tek počeo, G-DE je kraj, gde je 22h? I tako pod utiskom, stresa, nerviranja, srca koje preskače, drugi infarkt se smeši i namiguje mi... Ne primetim da vozim 80km/h na deonici 50km/h... Čovek se uključuje, ja kasno vidim jer sam u nekim jbnm mislima, naglo kočim, sviram... Vrištim, derem se... Čovek pali 4 migavca, i tek tada skapiram... Da nisam prisutan... Da sam ja negde budi Bog s nama... Kasnije oko 14h slična situacija, Batajnički drum... Kapiram da sam definitivno prso sa lobanjom, dobro je PETAK je! U dpetu vidim kolega sa mocorom se šunja, spustim prozor, oborim brzinu na 50, mahnem mu da ide, pomerim se skroz desno, lep motorin, LO table, kolega svirne, ja smotam posle desno i parkiram, isključim auto i pitam se... Da li sam normalan ja??? Evo me kući... Dobro je! Nisam nikoga danas ubio, a mogao sam jer nisam bio pri sebi u nekim momentima. Svi smo mi po nekad ... Bahati Mamlazi... Sent from my POCOPHONE F2 using Tapatalk