veoma lepo napisan tekst ziko!!! srecom u svojoj bliskoj okolini imam prave primere bajkera!onih okorelih,kojima je jednostavno to nacin zivota i koji ne odstupaju od toga.a ne smetaju im ni kisa ni sneg ni lose vreme a kamoli macici,kucici,ostali ucesnici u sabracaju!
da se odmah razumemo,ja auto vozim VEOMA bezobrazno!ne postujem vecinu saobracajnih propisa (mada se trudim) ali jedna stvar koja je po meni logicna i prirodna je da ja uvek vozim svoju voznju i trudim se da ne ugrozavam druge,jer ne volim kada mene ugrozavaju!par primera:kada upadnem u guzvu,ne nerviram se,jer znam da ne mogu nista da uradim,mogu jedino da uletim u neki konflikt ili incident ako se previse ''guram'' da prodjem.kada imam neko sporije vozilo ispred sebe (autobus,kamion ili bilo koje drugo vozilo koje ide nekim svojim putem) vidim ga kao prepreku,trudim se da ga obidjem.kada ga obidjem,ne razmisljam vise o njemu.primetio sam da se mnogi ljudi nerviraju oko toliko banalnih stvari u sabracaju da je to strasno,cesto ostajem bez teksta! :-X
P.S. drugi pasus se odnosi na voznju u kolima,na motoru nemam toliko iskustva!najdalji put motorom u jednom pravcu mi je oko 40 km. :-\