Naspavan a umoran. Umoran a raspoložen za nastavak.
Koferi su mi već postali mrski. Svako jutro tovari i nakači.
Kako trošimo dane ove avanture meni sve deluje kao da imam sve više i više stvari ! A dodao sam samo kanticu za gorivo i tepih iz Mercuge.
Nije mi jasno zašto se sve teže i teže zatvara kofer.
Bosanac spava kao i obično. I Novica je izmoren spava ko da je tek legao, a sat ne laže.
08:05.
Nečujno pakujem stvari i iznosim iz sobe. Te trenutke bez njih uglavnom koristim za vezu sa Srbijom, fejsbuk viber i ostale blagodeti smartfona i interneta. Skidam snimke i fotke iz kamere i telefona, prebacujem na eksterni hard disk.
Doručak standardni sa narandžom, medom, sirom i šupljom palačinkom.
Na sve to nezaboravan čaj od mente. Umor kod mene je evidentan, pokušavam ga čajem ublažiti, još na njega dodam i redbull kojeg ovde srećom ima.
Ta hemija dosta znači na putu iako znamo da je prilično nezdrava.
Moji saputnici se pojaviše na doručku, dogovaramo kuda ćemo nazad.
S obzirom da smo imali za sutra ujutru rezervisan trajekt i plaćene karte nemamo mnogo izbora, idemo ka auto-putu, ispadamo na njega i vozimo se zapadnim krajem Maroka ka Tangiru a zatim ka Seuti.
Plan je spavanje u Seuti i ujutru lagano na trajekt.
Fotografisah bazen bez vode u tužnom stanju, i tu ruševinu od lavirinta sa imenom Hotel Auberge de Jaffar.
Agregati zapevaše simfoniju jedan po jedan, dok ih natovarismo i pregledasmo ugrejaše se i polazak. Naši domaćini nas srdačno pozdraviše i ispratiše.
Dugo sam ih gledao u retrovizoru. Ispratiše nas pogledom sve do izlaska na glavni put.
Umor stigao, raspoloženja ima ali sve je to na 50%. Treba nam pravi odmor.
Idemo ka Azrou, pravac ka Meknesu, ispred nas je planina i vozimo osetno sporije nego proteklih dana.
U nekom selu nailazimo na raskrsnicu i znak STOP. Shvatio sam da je to bio STOP u pola raskrsnice kad se začula sirena starog mercedesovog kombija koji mi je dolazio s leve strane. U momentu sam se trgao i adrenalin nadoknadi umor. Novica i Bosanac na odstojanju nisu ni primetili da zamalo da postanem foto tapet na kombiju.
Nastavljamo.
Ubrzavam ritam, saputnici prate ali i dalje na velikom rastojanju. Umor.
Krećemo na uspon.
Asfat je dobar, put uzan i ponegde ima sitnog šljunka od odrona.
Uprkos našem ubrzanju umor opet stiže.
Kratak pravac i stena na špicu, oštra desna krivina...
Gledam u taj prizor i tek kad sam se previše približio špicu shvatam šta radim i da ću se zakucati !
Pa šta bude neka bude !
Do kraja obaram desno, čizma struže, nekako prolazim krivinu i zaustavljam se.
Saputnici ne shvataju da me je umor načisto oborio, misle da sam rešio da divljam. Objašnjavam se sa njima i dogovaramo stajanje kod prvog prikladnog mesta za kafu redbull i kraći odmor.
Na komunikaciji menjam pesme već na prvih 20 sekundi. Svaku sam naučio napamet i mogao bi estradna zvezda postati ! Više mi ni muzika ne drži koncentraciju.
blaga desna, blaga leva, kratak pravac i ulazimo u neku šumu...
Odjednom ja vidim majmune na asfaltu i svuda oko nas... pomislih auuu pa sad mi se i priviđa ! Kad skoči majmun tik pored mene shvatih da nisam poludeo.
Kočim i stajem. Silazim s motora i vidim u kraju par automobila parkiranih.
Ljudi hrane majmune, turisti ovuda prolaze svaki dan.
Moji saputnici uplašeni od tih opasnih krvoločnih zveri ne smeju ni da siđu s motora a kamoli da skinu kacige.
Majmuni pametni, gledaju nas i prate pogledom. Očekuju hranu ! Skidam brzo GoPro i postavljam na nekakav kamen i uključujem snimanje !
Bosanac shvata da bi tu moglo doći valjda do bratimljenja, otvara kofere i traži nešto hrane, majmuni vide i znaju šta se tu dešava.
Idu polako ka njemu ! Koristim svaki tren da napravim što bolje snimke i fotke !
Bosanac ih hrani. Ako gleda majmuna u oči, majmun postupa kao čovek. Lagano mu uzima hranu iz ruke i jede. Ako Bosanac okrene pogled na stranu, majmun otima iz ruke.
Najpametniji (majmun) iz grupe gleda ovu gozbu i sprema se na nekakvu akciju...
U tom momentu ja shvatam našu tragediju !
Pa on đubre jedno otvorio štrudlioce i hrani majmune !
Prođoh silne države i čekam te štrudlice a on međed hrani ovde majmune sa njima ! Krenuh da spašavam što se spasti može...ali ne lezi vraže !
Vođa grupe (majmuna) skoči !
Ote celu kutiju Bosancu i pobeže na drvo !
Dilema, koga prvo da bijem telefonom i kamerom pa sve po glavi ?! Ovog majmuna što je hranio majmune ili ovog majmuna što je majmunu oteo štrudlice !
U tom trenu ovaj sa drveta shvati da je Bosanac potrošio sve iz kutije i da je on odneo u stvari praznu kutiju !
Poče majmun da skače na drvetu i da se nervira ! Ja skačem na zemlji i besnim...
Majmun s drveta ga opravdano gađa praznom kutijom i besan ode nekuda.
Krenuh da ga gađam telefonom koliko sam bio ljut, ali ajd reko ne moram telefon upropastiti.
“Ma šta ti je živa duša je to, pojeli štrudlice pa šta, vodim na kolače u Barselonu” reče Bosanac.
Au đavole bosanski pa 5000 kilometera sam čekao štrudlice i sad opet da čekam do Barselone ! Što tebe majmuni ne pojedoše kamo lepe sreće !
Zar tako da završe !?
Videvši da više hrane nema, polako krenuše da osmatraju naše motore i da se razilaze.
Pokušaj prilaska i maženja majmuna rezultuje pokazivanjem zuba i mahanjem šapica.
Nije mi baš toliko zapelo da se sprijateljimo. Odosmo mi svojim putem.
Dok su ostali jeli štrudlice, par majmuna se mazio i masirao neprekidno kraj puta.
Ni zvuk motora ni naš prolazak na 20cm udaljenosti nije ih omeo u akciji.
Raspoloženje nam se osetno popravilo posle majmunskog susreta, umor je krenuo polako da se povlači. Taman još kafica ili redbull i bićemo ko novi.
Oduži se ova vožnja a vreme neumitno teče. Na satu već 14h.
Usred nedođije sa leve strane puta minijaturno naselje, par kuća i restoran.
Poslužuje nas crnac koji je radio u Americi. Zna dobro engleski i sa puno ljubaznosti nas ubedi da bi trebali nešto i pojesti. Novica i ja se baš nešto nećkali, a Bosanac po običaju nije gladan, ali kad se već jede onda će i on malo.
Podrazumeva se da ćemo jagnjeće ražnjiće !
Redbull-a nema. Kafe nema. Ostaje nam samo koka kola.
Stigoše i ražnjići, naizgled nisu loši. Ali na ukus... kao da su marke Michelin !
Ne možemo ovo sažvakati nikako. U porciji je desetak komadića a mislim da ću ovaj prvi žvakati do Ventimilje u Italiji.
Crnja se smeška njemu su odlični. Naplatiće ih, a mi ćemo ostati gladni.
Zavarasmo glad i ko po kazni nastavljamo dalje. Danas sanjamo da stignemo u Seutu i da se dobro odmorimo. U ovoj rupi na našu sreću ima interneta.
Nalazim hotel u Seuti vrlo povoljno i bukiram. Kaže lokacija strogi centar, ima sve što treba, na 50m od luke. Idealno !
Ostatak puta protiče dosadno, kretanje autoputem nije zanimljivo ni u kom slučaju.
U Seutu stižemo oko 19h. Hotel je stvarno u centru. U strogom centru ! Još tačnije pešačka zona u koju ne smemo da kročimo motorima, a treba kofere poskidati !
Srpska posla, jebeš znak. Dok sam ja otišao na drugi sprat da odvučem prvu turu stvari u sobu pojavio se policajac i pokušava da se objasni sa Novicom i Bosancem.
Razmišljam da ih ostavim još malo i da gledam kako rade gimnastiku pred njim pokušavajući se objasniti ili da im skratim muke.
Razumemo se odlično na engleskom, objašnjavam mu da smo stali samo da skinemo stvari pa ćemo onda potražiti neku garažu ili parking. Ljubazno nam objasni da je garaža udaljena 100 metara od hotela i objasni nam kako da dodjemo do nje.
Zahvaljujemo se, i žurimo se smestiti, pravac garaža pa klopa !
Ispade nam garaža skuplja od hotela. Hotel po osobi 8eur a garaža 15 po motoru.
Pojedosmo nekakvo meso i tortilje, zalismo pivom i pravac krevet. Nema se tu više šta dodati. Umor nas je sve pokosio. Trajekt kreće u 9h. Imamo dovoljno vremena za odmor.
Kao po komandi svi zaspasmo.
hosting image