Slikam se sa Dragom,predsednikom kluba i tu nam prilazi neko,vidim poznata njuska,kad ono Mokl! ;D
Malo atmosfere iz kampa.
Posle lepog provoda i lepe noci,nedelja ujutro,pakovanje satora i opreme i pravac Ljubljana kod Mateje.Malo sredjivanja i dorucak.
Kisa pada kao ujutru u Kranju.Cujemo se sa Mausom i odlucujemo da idemo na voznju prema Kopru.Cekamo da kisa prestane i da se osusi put u negde oko 2 krecemo.Naravno necemo autoputem nego putem kojim se oni stalno voze,poznaju svaku krivinu.
Na tankiranju upozoravam Mateju da vozi malo sporije jer ih tesko pratim.
Prolazimo kroz Postojnu i secam se davne 1987,mislim da je tada bilo,poslednje drzavno prvenstvo u karateu kada smo osvojili jedno zlato i jedno srebro,karate klub Sopot.Prolazimo pored ucenickog doma gde smo bili smesteni,lepe uspomene naviru.
Nemam mnogo vremena za razmisljanje jer moji saputnici peglaju li peglaju.
Stizemo do Crnog Kala gde svracamo na rucak.To je omiljena deonica za voznju bajkera iz okruzenja.Ima dosta policije i upozoravaju nas da usporimo.Po dogovoru dolazi nas drug Mario iz Umaga,na putu je iz Zagreba.Dosta price malo slika.
Ponedeljak ujutro,Mateja odlazi na posao,dolazi Marjan i odlazimo da vidimo gde Mateja radi.
Prava poslovna i uspesna zena.
Pijemo kafu i rastajemo se,neko mora i da radi.
Krecem,Marjan me ispraca jedan deo puta,pijemo kafu i pozdravljamo se.
Povratak dosadan,malo zadrzavanje na granicama.Odlucujem da preko Brckog idem za Bijeljinu.Ogladnio sam i jede mi se teletina ispod saca,dolazim u Bijeljinu u kafic Driver mojeg druga i brata Cole,bilo kuda Cola svuda.Ostavljam motor i pravac rucak.Vracam se i pozivam mojeg coperasa Mladena,malo pijemo,mezimo i po dogovoru dolazi Zare.Sve propreme za skup su u zavrsnoj fazi.Ostajem do 00.oo,insistiraju da ostanem da spavam,ipak krecem i negde oko 02,15 stizem u Sopot.
Sve u svemu bilo je extra,predjeno blizu 2000 km.
Hvala puno Mateji,Mausu,Marjanu i Slavici na gostoprimstvu,bili su sjajni domacini.
Naravno Dragi i njegovim igracicama!