Evo jednog poduzeg, ali jako korisnog teksta za suvozace na 2 tocka!!
Ja sam cak hteo i da ga istampam i da ga podelim svima koje postavljam iza sebe ..Nemojte da vam bude mrsko da ga procitate (ako vec niste na sajtu sa koga je preuzet ) jer ima dosta korisnih stvari!
Vožnja sa suputnikom, bolje i èešæe reèeno suputnicom, je èesto razlog kupovine motocikla. Supružnici koji se žele voziti malo „drugaèije“, ili i malo evocirati uspomene iz mladih dana; poduzetne cure i djevojke koje imaju „muda“ uzeti nešto tako opasno, kao što je motocikl, za prijevozno sredstvo; mladiæi koji od motocikla oèekuju višestruke koristi u vidu dobivanja ugleda pred škvadrom i zainteresiranim djevojkama, dizanja razina hrabrosti i testosterona (koji se onda mogu i drugaèije koristiti), i kao popularne „picolovce“, a ima i onih koji tu spravu na dva kotaèa žele i sasvim racionalno, praktièno koristiti, kao prijevoz do škole ili radnog mjesta...
No, na stranu ta nabrajanja o soliranju na motociklu; ovdje se trebamo baviti jednom „naprednijom“ verzijom korištenja motocikla, a to je vožnja „u dvoje“. Znam neke iskusne motocikliste koji se gnušaju i same pomisli da bi vozili nekoga odozada, pa èak i svoju curu ili neku drugu punoljetnu djevojèicu, govoreæi da je to preopasno, da nemaju povjerenja u nikoga tko bi im bio iza guzice na neèemu tako brzom i tako nestabilnom kao što je motor, da se boje nepredvidljivog ponašanja one druge osobe iza sebe, jer se èinjenièno mnoge dame na zadnjem sicu, koliko god se voljele popesti na isti, ne znaju i ponašati na tom sicu tijekom vožnje... Osobno mislim da je tu više problem u njima nego u suvozaèici, ali neka...
U dvoje je uvijek zagarantirano dobro društvo...
E pa baš zato, odluèio sam ovdje dati neke savjete, sakupljene sa svih strana, kao i sa nekih stranih foruma gdje sam isto èlan, gdje mnogi dobronamjerni èlanovi rado daju savjete iz svojeg bogatog iskustva, kako bi i mi imali koristi od toga... jednostavno, smatram da savjeta na motociklu nikada dosta, obzirom na fizikalnu složenost i teoriju same vožnje, i da nikada, ali nikada nismo dva puta prošli kroz identiènu situaciju, niti po pitanju putanje, vjetra na cesti, brzine... stoga je i širina znanja i spremnosti na iznenadne situacije kljuèna rijeè u govoru o sigurnosti vožnje na motociklu.
Pa da poènem... dobar suvozaè na motociklu je samo onaj koji se ponaša kao i da nije na motociklu! Dobar suvozaè se ne penje na motocikl dok mu vozaè ne kaže da može, a isto tako niti ne silazi dok mu se ne kaže; dobar suvozaè ne radi èudne i riziène pokrete za vrijeme vožnje (namještanja težine, premještanja, naginjanja), i dobar suvozaè nikada ne pokušava „pomoæi“ u upravljanju motociklom na bilo koji aktivan naèin, ukljuèivo i dodirivanje guvernala, što je i vrhunski glupo i vrhunski opasno... nadalje, dobar suvozaè neæe spuštati noge sa suvozaèkih „fuziæa“ kada se zaustavi motocikl na semaforu, veæ æe i dalje sjediti mirno kao da se ništa nije dogodilo.
Prigodom vožnje na motociklu sa suvozaèem, vozaè treba biti vrlo, vrlo nježan... pritom mislim na nježnost upravljanja, pogotovo dodavanja gasa i koèenja. Kada se vozite po gradu, ili drugdje malim brzinama, poželjno je da suvozaè sjedi uspravno, kako bi maksimalno smanjio pritisak na leða, a onda i ruke vozaèa... niti ne trebam spominjati da je najugroženiji dio vozaèa „meðunožna meštrija“, pogotovo na R-motorima, èiji tank svojim skoro okomitim zidom vrlo neugodno tlaèi te osjetljive dijelove pri naglim koèenjima... i kada optereæenje uslijed tromosti vozaèev tijela još „podebljamo“ sa masom suvozaèa, situacija postaje istinski bolna! Stoga je stil vožnje potrebno prilagoditi i takvim situacijama, iliti voziti bez zaletavanja i ostalih radnji koje mogu zahtijevati nagla koèenja.
Dodatna težina u vidu suvozaèa je vrlo podnošljiva kod malih i manjih brzina. Kod veæih brzina, ili kod neravnog ili lošeg kolnika, ta dodatna težina može na momente preoptereæivati ukupni ovjes motocikla, pogotovo same opruge amortizera, pa je i na tu èinjenicu potrebno obratiti dužnu pažnju prije poèetka vožnje. Najèešæa podešenja ovjesa, ona tvornièka, nisu dovoljna za podnošenje takvih optereæenja, pa je prije vožnje potrebno izvršiti i prepodešavanje amortizera za poveæanu težinu. Tome može umnogome pomoæi ispravna analiza predstojeæeg puta, pogotovo po tipovima podloge i stanja same podloge, pa se podešenja rade po pretpostavljenim maksimalnim optereæenjima.
Poveæana ukupna težina rezultira i poveæanim optereæenjima guma, pa je i tu potrebno izvršiti korekcije, najèešæe dopumpavanjem cca 0,2 do 0,6 kPa. Optereæena guma treba imati malo veæu površinu dodira sa podlogom od one kada se vozi samo vozaè, a svaki motocikl ima, u svojem „user-manualu“, tablice pumpanja guma za sluèajeve vožnje jedne ili dvije osobe. U principu, i sa suvozaèem, koji se ponaša kao nekakav dio samog motocikla, može se voziti gotovo kao i kada ste sami na motociklu, pa èak i do granice kada veæ rade knee-slideri.
Ovaj suvozaè vas neæe gnjaviti previše...
Oboje na motociklu, i vozaè i suvozaè, trebaju biti propisno i dobro obuèeni, i tu nema principa da vozaè treba biti „bolje“ opremljen. Oprema za obadvoje treba biti kompletna, znaèi od kacige, jakni sa štitnicima, hlaèa sa štitnicima, visokih moto-èizama ili druge usporedive obuæe preko gležanja, pa do rukavica... Znaèi, one slikice sa reklama, gdje se suvozaèica vozi u ljetnoj haljinici i sa sandalicama na nogama, a vjetar miluje noge cijelom dužinom baš onako kako bi i mi to voljeli, jednostavno zaboravite... ako vam je stalo do te osobe iza vas, pokažite joj da ju cijenite, pokažite joj svoj zaštitnièki instinkt na najpametniji naèin – opremite ju od glave do pete, i spasite i sebe i nju od kroniènih upala i možebitnih teških ozljeda ili smrti uslijed pada, što je svakako važnije od toga da noge i tange vidi svaki prolaznik. Ionako je bitna samo èinjenica da vi uživate u tome, a drugi ionako nisu važni.
Kada se vozite sa suvozaèem na nekom custom/chopper motociklu sa naslonom, bolje reèeno sissy-barom, obratite pažnju i na rastereæenja prednjeg kotaèa uslijed premještanja težišta motocikla unatrag. Kada se suvozaè nasloni u svojem sjedalu na stražnji naslon, može vam se èiniti da je upravljaè prelagan, skoro kao da i nema prednje gume. To može biti opasno prigodom bržeg ulaska u zavoj, jer lako dolazi do gubitka gripa, zatim pojave boènog proklizavanja, a time i gubitka kontrole nad motociklom i njegovom upravljivosti. Trebam li reæi kako to najèešæe završi? Mnogi vani za tako nešto savjetuju jednostavne stvari koje bi kod nas mogle, uobièajeno za sve pametne stvari na ovom svijetu (jer mi smo tradicionalno najpametniji na svijetu), naiæi na podsmijeh i izrugivanje, a odnose se na „generalne probe“ vožnje sa takvim optereæenjem u vidu vreæa sa „neèim“ unutra i težine cca 60-ak ili više kg, fiksiranima na zadnjem sjedalu sa „španerima“. Desetak kilometara sa takvim optereæenjem na zadnjem sjedalu može dati dobar utisak ponašanja motocikla prigodom naglijeg ubrzavanja ili koèenja, prigodom naginjanja u zavojima ili proklizavanja.
Od savjeta za suvozaèe rekao bih još neke elementarne stvari.
- Na motocikl se uvijek penjite sa njegove lijeve strane!
- Za vrijeme vožnje nemojte stiskati niti motocikl, a niti vozaèa, sa nogama ili rukama.
- Nikada, ali NIKADA; nemojte gurati prste u pojas ili hlaèe vozaèa! U sluèaju stiska prstiju može se javiti jaka bol, koja može rezultirati paniènim reakcijama izvlaèenja prstiju i narušavanja ravnoteže, a u sluèaju pada stisak remena za hlaèe, ili sam rub hlaèa, mogu i lomiti ili otrgnuti prste ili šaku. Zvuèi bizarno, ali dogaðalo se! Bolji savjet je da suvozaè ima utaknute palce u prednje donje džepove na jakni, obuhvaæajuæi sa dlanovima izvana vanjske džepove u kojima su im palci.
- Vožnja bez kacige za suvozaèe je isto pogibeljna, jer uslijed koèenja mogu glavom lupiti u kacigu vozaèa i razbiti nos, ili porezati lice, što isto može rezultirati ishitrenim reakcijama i panikom. Stoga je važno da je suvozaè na motociklu minimalno jednako dobro opremljen kao i vozaè.
- Još jedan detalj, na koji moraju obratiti pažnju i vozaè i suvozaè, je smještaj zadnjih nogohvata (fussrastera) u odnosu na ispušnu cijev. Mnogo nogu je opaljeno i opeèeno zbog toga što je vlasnik htio malo „poboljšati“ motocikl, pa se bacio u razne zahvate rezanja, kraæenja i otvaranja ispušnih cijevi, bez razmišljanja da bi to moglo biti vrlo opasno za eventualnog suvozaèa u datom trenutku. Pritom su i zadnju „fuziæi“ èesto postavljani samo forme radi, bez razmišljanja o smjeru, silinu i intenzitetu grijanja ispušne cijevi i paljenja ispušnih plinova.
- Na motociklu sjedite uspravno, budite opušteni, jer ukoèenost umara. Nemojte kontrirati zavoju, tj. ponašati se kao da vi vozite! I nemojte nikada niti pomisliti dodirnuti upravljaè za vrijeme vožnje!
- Budite samo uvijek uspravno na motociklu, kièmom paralelno (kao da je produžetak) sa okomitom osi motocikla. Položaj tijela neka bude blagi nagib prema naprijed. Držite se za rukohvate iza sjedala, ili vozaèa oko pojasa, ali bez da ga stežete.
- Izbjegavajte radnje tipa škakljanja, bockanja, kuckanja po vozaèevoj kacigi ili udaranja vozaèa! Ako nemate ugraðenu interkom-komunikaciju u kacige, reducirajte komunikaciju i razgovore na najmanju moguæu mjeru, osim ako je nešto hitno, ali i tada mu to priopæite pravovremeno, da se stigne „organizirati“ (npr., ako trebate iæi na WC itd...).
- Za vrijeme vožnje nije dopušteno, a još manje poželjno, jesti, piti, pušiti, mahati rukama, odvajati ruke od tijela ili rukohvata, skidanje odjeæe ili kacige, mobiteliranje bez ugraðenog hands-free sustava, ustajanje sa motocikla (za suvozaèa uvijek, za vozaèa dok ima suvozaèa iza sebe)...
Ne žalite povesti svoju dragu sa sobom...
I mada ne sumnjam da mnogi od vas znaju sve ovo (mislim i ozbiljno i cinièno), pa èak i mnogo toga što sam možebitno zaboravio, nadam se da æete mnoge važne stvari iz ovog teksta - na ozbiljan i adekvatan naèin - reæi kao dobre savjete svojim stalnim, ili i svim buduæim suvozaèima i suvozaèicama. I u zajedništvu na vašem motociklu, želim vam puno (zajednièkih) kilometara...