Zaležem lagano u krivinu iz pravca Savezne skupštine prema domu sindikata. Zaleteo se dobrih 50-60 km/h, kad plavuša iz suprotne trake iz pravca doma omladine, zaustavila kolonu iza sebe i bez migavca pokušava da napravi polukružno preko pune linije, nešto malo pre semafora. Sve bi bilo super da me je i pored upaljenog svetla i sirene bar videla u pokušaju.
Izlete ona pred mene, a ja prebacio težinu i nema šanse da je obiðem, plus što pokušavam da ustavnovim dokle æe da ide i kojom brzinom, pa da je ako mogu obiðem ali sa suprotne strane. Ne. Izlete ona lepo na sred moje trake i ukopa se u mestu. Naravno nisam uspeo da ukoèim veæ sam se nekako provukao ni sam ne znam kako.
Vratim se polukružno nazad do guske. Cela kolona psuje. Ja još glasnije i masnije. Riba odmahuje rukom u stilu, šta oæeš, nisam te vidla. E onda sam skinuo kacigu da bi me malo bolje èula, i opet ponovio oca i majku i æurku, budalu, kozu, ovcu..............
Uvek i svuda se ovakve stvari dešavaju, pa ko ima manje ili više sreæe, a meni se ove godine na istom mestu dešava slièna situacija. Prošli put je bilo isto izletanje, samo sa parkinga...