Ovo je poenta svega.
I mogu odmah da kažem ne samo da nemam želju, već ni ne razmišljam o tome, a evo i razlog zašto: Jednostavno, ja ne verujem da bih mogao da otresem 1k km u danu. Mnogo je to, brate, za jednog amatera vozača kao što sam ja. I kao što je 90% nas ovde. Sutra krećem na more, a čak ni to neću odvoziti u danu. Mnogo mi je. Ne vidim šta ima loše u tome priznati tako nešto...
Ja moje uživanje u vožnji (ukoliko idem sam) nalazim u tome, što posle sat vremena vožnje stanem, zapalim cigaretu, protegnem noge.... Posle stanem i nakog 20km ukoliko mi se nešto učini zanimljivo. Nikuda ne žurim, nije mi ultimatum preći što više km u danu. Neki će reći "penzionerska vožnja" i na svoj način su i u pravu. Ja se toga ne stidim
No, neko uživanje na 2 točka nalazi mnogo više u samoj vožnji nego u razgledanju okoliša.... Ne razumem takvo razmišljanje, jer je moje potpuno suprotno, ali ne vidim razloga što ga ne bih odobravao?! Pa ljudi, eto, baš vole i žele da odvozaju 1000 km u danu. Vide izazov u tome. Odvozaju planiranu rutu, postigli su svoj cilj i oni zadovoljni i srećni. ODLIČNO!
Mi nikada nećemo ići zajedno na jednu ovakvu vožnju, jer mene to lično ne privlači. Ali, moram odati priznanje momcima na ovoj odvozanoj turi. ČESTITAM!
1000 km u jednom danu je, PODVIG. Momci, svaka vam čast! Ko misli "ma, nije to ništa", neka proba sam isti test izdržljivosti i iskreno nam ovde ostavi svoje utiske ... Ja sam posle 500km bio mrtav umoran...
A KAM GI SLIKE?!