Opet sam morao da podržim ovo tvoje mišljenje.
Skoro u svakom sportu je isti ovaj princip.
Tako je i pri učenju vožnje.
Naime, vožnja nije nauka, vožnja spada u veštine.
Tako se i pristupa obuci kandidata za vozače bilo A bilo B ili neke druge kategorije.
Bilo bi lepo da je nauka, pa da se na par časova ispriča sve što treba, đaci odu kući, nabubaju to i za par dana dođu i voze.
Na žalost, tako ne ide.
Nego se pristupa treningu. Radimo vežbe. Držanje pravca, kreni-stani, skreni.....polukružno okreni i tako stotinu puta dok se ne dođe do neke minimalne veštine potrebne za upravljanje vozilom.
Što se bolje svlada upravljnje vozilom to više pažnje možemo odvojiti za dešavanja u saobraćaju oko nas.
I ispočetka su smernice iste za sve.
Već se nakon nekoliko časova pojavljuju razlike ali se trudim da ih sve držim na istom "koloseku" zbog načina polaganja vožnje. Da bi se došlo do dozvole mora se "uniformisati" način vožnje i pridržavanja zadatih pravila.
Tek posle dobijanja dozvole svako razvija svoj stil vožnje, svoj položaj sedenja, držanja ručica gasa , kvačila, kočnice, položaj nogu itd...itd...