Ne racunas na pad, ali uvek moras biti spreman na njega! Treba znati pasti. .
Na stazi iz kruga u krug ides sve brze i brze, sto kasnije se trudis da kocis, da gadjas teme krivine, da sto pre das gas na izlasku iz iste, svaki krug si sve bolji i bolji, brzi i brzi. .
Pa se onda npr. desi da se prekocis,ne pogodis teme krivine, pa je onda umetnost iscupati se.. Negde gde staza to dozvoljava samo odes presiroko i vratis se, a negde u uskoj krivini ne gine ti da odes u kukuruze . . A da ne govorimo o brojnim proklizavanjima, o slajdovanju, o ranije dodatom gasu gde nam bezi zadnji tocak i verni konjic hoce da nas zbaci sa sebe. .
Na stazi smo stalno na limitu, 100% koncentrisani i razmisljamo samo o stazi i njenim krivinama (pravci su tu samo da bi spojili krivine, inace se cela trka odvija u krivinama, ali zato budzimo masine da bi sto pre prosli pravac i stigli do njih:) ), i kako da sto pre izvezemo krug. .
Za takve stvari smo i dosli na stazu! Jednostavno su padovi deo toga. . Neko je rekao: ako ne padnes nikad neces saznati gde je granica (te krivine, staze, i tvojih mogucnosti). Ima istine u tome
Na stazi jednostavno unapredjujemo svoje vozacke sposobnosti. .iz kruga u krug. .