Subota, konacno! Sto bi kod nas na Balkanu rekli "urlaub"
Jucer zavrsio posao oko 15h, natovario Suzu da bude bezbrizna ujutro, spakovao kamp opremu i sa nestrpjenjem docekao jutro. Ustajem u pola 7, kafa u ruci i dilema u misima- da li da oblacim hlace za motor ili moto jeans. Ovih dana ovdje u Bavarskoj (Passau) je +30C, dole u Bosni gori zemlja. Nisam bas neki fan moto hlaca, pa ni moto farmerki, al zato jaknu ne skidam ni po najvecem zvizganu. Dakle, moto jeans dok ne pop...im i ne obucem bermude.
Dan nulti: vozim iz Passau gde zivim i radim zadnje 2,5 godine, odoh kuci u Sarajevo. Imam 2 sedmice odmora, samim tim moram se i vratiti nazad u Njemacku. Eh sad tu dolazimo do zapleta.. Dakle, povratak nije upitan, ali ruta kojom cu se vratiti je predmet konfuzije u mojoj glavi. Kako god razmislim, meni je najbolje da nekako preko Italije okrenem, ha jel? A i logicno je, ko se imalo konta u geografiju. Al da ta ruta ide kroz jug Ialije,posto je tamo malkice zanimljivije od utegnutog sjevera. Nesto slicno italijanskom sjeveru zi zivim u Njemackoj svaki dan, pa mi to ludilo juga malo i fali jga.
Za danas sam panirao put do Zagreba nekih 450km,kroz Austriju,Sloveniju. Obzirom da zivim na samoj granici Njemacke i Austrije, brzo ulazim u Austriju i autoputem vozim u pravcu Graza. Austrija zemlja gdje sve funkcionise, osim kad sam ja u njoj. Kolone auta i kamiona hrle putem kojim sam i ja naumio, ko' da sutra ne postoji. Svakih 20-30km nekakav zastoj, doduse ne i za mene na motoru,al svejedno, gubim vrijeme na zastoje. Prelazak iz Austrije u Sloveniju, iz Slovenije Hrvatsku,.. da ne duzim sa birokratskim zanimljivostima, ceka me kum i Barba kojem je rodjendan. Ostala raja se pridruzuju kako ko zavrsava obaveze. Dernek u najavi. Kum je kum. Kad on zove "kume" ja se odazivam. Kad ja zovem "kume" on se odaziva. Nema se tu sta dodati ni oduzeti. Ostale bezmalo znam malo jace od 30god jos iz vremena kad sam zivio u Zg. Svi Dif-ovci, profesori, putnici, skijaši… mangupi s karakterom i kondicijom.
Svi dolaze na motorima, specifikacije ko MotoGP paddock:
Bobo i Lazo 2x KTM 1290, Barba i Beba 2x GS1250, Dubioza na novom BMW 1000 R i je RR (jebem li ga ja se ne razumijem u te zvjerke. Uglavnom crn je, ima one crveno - plave ratnicke boje, grmi ko MIG i ljut je Bozeee). To bi bla specifikacija motora koje mozete vidjeti na Zg ulicama i u servisima. Kum i ja vozimo V Stromove 650 i 1000. Nas mozete sresti samo na ulicama .
Piva-dvije u kaficu i prebacujemo se u restoran Europa negdje na obodu grada na kasni rucak/ranu veceru. U Europi respekabilan stejk. Respektabilan i za mojih 110 kg cistog sexipila. Nakon 3-4h idemo kod Barbe na vikendicu, koja se renovira na jos poneku pivu. Sjedimo na gajbama i zidicu, zidovi goli, kablovi vise, a mi kontamo hoce li se moci skociti sa balkona u bazen i ostale mudrosti. Zaboravih reci da smo vecnski porijeklom bosancerosi, al to ste vec mogli skonati barem po ovim zadnjim bazenskim mudrolijama. Mjesamo alkohol, sretni sto ne mjesamo beton, al bit ce prilke. Prica lagana, ne zna se ko koga zejebava, al najvaznije da se niko ne ljuti.
Negde pred ponoc, glas razuma:"ljudi na motorima smo, moramo stati sa pivom", pa nedugo nakon prigovora savjesti idemo kuci. Kum i ja jos po jednu... "njima zene ne daju, papucari" i dogadjaj veceri- raspodjela zadataka za predstojeci put planiran za oktobar 25.
Otprilike ide ovako:
-moment kljuc? - Ja
-Kleme? - Moje
-kompresor?.... Itd.
Vise o tom putu drugom prilikom.
Jutro, 7h ustajanje. Kum ce kod punca i punice na vikendicu da zavrsi neki poslic dje se puno mora misliti, nisam siguran jel treba neke fosne il pjesak prebaciti ili oboje, al nesto tako.
Ja se spremam i polako autoputem majcici Bosni.
Gradiska, granica.. opet guzva. Srecom, ja opet na motoru, pa mogu izmedju
Prelazim u BiH, pravac u Gradisku na cevape...Mala daj ponesi jos jednu porciju, za puta. Pravi dijasorac, pozelio cevape
Odatle prema rodnom gradu, B. Luci, al ne dolazim, samo prolazim, st'ono jednom pjesnik rece. (Đ. B. slava mu)
Doboj, Maglaj, Zepce, Zenica se nizu kao djerdani. Bosna lijepa. Meni najljepsa. I konacno Sarajevo. Stari mangup me docekuje rasirenih ruku, kao sto docekuje i prepoznaje sve svoje i sve dobronamjerne koji mu dolaze. Sve one sa iskrom u oku, koju on nepogresivo prepozna. Stizem kuci, familija, pita, cuko, burek (je samo sa mesom), kafa, pita...(neupuceni citalac ce reci da sam se pozelio pite, al ja je jednostavno mogu jesti uvijek i zao mi je kad se najdem, jer samo tad ne mogu vise). Umoran od vrucine, ne i od puta,ali sretan sto sam medju svojima i sto sam kuci. Tu cu biti narednih 8 dana. Obzirom da dolazim svakih 1,5-2 mjeseca, nije dovoljno 8 dana, ali je donekle ok.
U Sarajevu, tekuce obaveze, prijatelji, rodbina.. Uglavnom za ovu pricu nista zanimljivo.
To bi bio sve za ovaj put, uskoro nastavljam i ubacujem slike.
