Ne mogu da verujem. Od jutros sam u citaonici, spremam neki ispit i u pauzi uzmem da prelistam "Press", vidim pominju nekog Andreja Pavlovica i Suzuki, molim Boga da kad dodjem kuci i otvorim net ne naidjem na potvrdu da je to nas AndrejP... Totalno sam u soku, bukvalno se tresem i ne znam sta da napisem. Imao sam cast da upoznam Andreja, i iako sam ga samo jednom sreo na mene je ostavio neverovatno pozitivan i dobar utisak, zbog njegovih postova ovde na situ i spremnosti da svakom izadje u susret imam utisak kao da sam ga mnogo bolje poznavao i prosto ne mogu da verujem da ga vise nema, on koji se uvek zalagao za bezbednu voznju... Dok ovo pisem naviru mi suze na oci jer znam da je bio dobar i veliki covek, nesebican da pomogne svakom ko mu se obrati, i kao sto su vec mnogi u ovim postovima pomenuli, jednostavno oblio me strah neki, jer ovo je prvi put da je na motoru poginuo neko koga sam upoznao i za koga znam da sigurno nije ludovao motorom i vozio bez opreme...
Andreje, neka ti je vecna slava i hvala ti, zaduzio si mnoge i ostavio trag... Necemo te zaboraviti!