prethodno konsultujući razne izvore na internetu, kao i lokalno stanovništvo, nalazimo prilaz Rtnju kojim zaobilazimo stene preko kojih se ne može motorom...
Inače, po meni, heroj uspona na Rtanj je Student (koji pod itno mora da sastavi svoj drugi motor) koji je sa vespom prolazio gde drugi ne bi sa enduro motorima prolazili... ljudi iz Piađa bi trebali da se otvore za ovakvu reklamu...
tako blizu a tako daleko...
čekamo da se Vespa ohladi da vidimo da li je preživela torturu... preživela je...
Ja nastavljam dalje, krećemo stazicom (onom cik-cak) i odjednom.... nema više prenosa snage... Osim ogromnog razočaranja dok gledamdrugare kako idu ka vrhu pada mi na pamet "kako ću ja da okrenem motor bez pogona, motornog kočenja..." odgovor - vrlo teško... nekako se okrećem i krećem nizbrdo kao na leru... i ide nekako... međutim nisu sve nizbrdice, ima par dolina tako da imam i uzbrdice... Ovde se zahvaljujem PeriS koji me je šlepao po offroadu.. silazim sa planine kao vila, nečujno da bi u centru video da je Student već organizovao prevoz do onog sela na M (nema šanse da upamtim ime pa da je za spas duše..) onda kreće agonija, organizovanje rezervnih delova... al sve sto to videli iz Mininih slika... ja nekako nisam imao ni snage ni volje da slikam....