pre pola sata, vracajuci se sa vrsackog brega, na ulasku u grad naletim na kera.
kretao sam se oko 80km/h kad mi izmedju objekata sa desne strane puta izletese tri kera, instiktivno sam stisao kocnice pa ih posle nepune sekunde pustam i cvrsce drzim motor, udarac je bio neizbezan. znao sam da od kocenja nema nista dobro jer bi u tom slucaju tocak klizao sa kucetom zajedno.udarac i poskakivanje, nakon cega sledi oscilacija prednje vile i uvijanje celog motora, uspevam da ga smirim i stajem posle 30-ak metara. vracam se da vidim sta je sa kucetom ali mu nije bilo spasa. pregazio sam ga preko grudi tako da je ostao da lezi na putu.
posto je ovo trebala da bude opustena voznja bez jurcanja (i to ponekad radim) krenuo sam bez jakne u majci (prvi put ove sezona) od opreme samo pojas i kaciga. svasta mi je proslo kroz glavu dok sam se borio da ostanem na motoru, od "au jbt al ce ovo da pece", do "de sad da nadjem jos para da krpim masinu" cudo jedno kad je frka kako mozak brzo radi.
na srecu ja sam odlicno prosao ali da znate da "opustena" voznja motorom ne postoji. sranje se desi kad se najmanje nadamo cika marfi ne spava nikada.