Popodnevni događaj svedoči da nismo nevidljivi samo vozačima automobila, kombija, traktora, već se dešava da smo nevidljivi i sami sebi.
Kolega sa svojim Beverlijem se danas isključuje iz kružnog toka u KG (Fijatov znak - znaće moji Šumadinci) i hvata lagano pravac ka Bresnici. Pre ulaska na nadvožnjak sa desne strane (iz industrijske zone) dvojica bajkera mu uzimaju prvenstvo. Prvi prolazi nekako, a drugi direkt gađa u njega.
Taj drugi pada takođe, bez nekih ozbiljnijih posledica, a ovaj moj ortak se prosuo lepo. Sreća bez lomova, ali je sav odran. Sreća vozio je polako.
Sve se završilo u korektnom tonu, bez snaga reda, uz poziv majstora za procenu štete (Bev je ljudski polupan) i nadoknadu iste na licu mesta. Valjalo je otići bar do lekara, ali će drugar tek noćas shvatiti šta ga boli (a doktor je po profesiji).
Momci su mu zaista pomogli da se sabere i kunu se da ga nisu primetili. Kombi zaklonio pogled...
Džaba ljutnja na druge učesnike u saobraćaju, živ dokaz je ova situacija da smo i sebi samima nevidljivi, zato pamet u glavu - ko se čuva i Bog ga čuva