Srednja skola, menjao tek sredjenu, pa onda polupanu 14-cu (smlatila me na uzbrdici unazad, ko sa konja, a ja neiskusni mamlaz i uplasen nisam pustio rucicu gasa, vrteli se i ja i motor po asfaltu..ja sam bolje prosao) za tomosa automatika, i kao sad lakse mi, nema brzina da me zbunjuju, pocetnik etc., i tako vozikam se po gradu nervozan jurim drugara ispaljivaca koji kasni nekih 3-4 sata... ulazim u krug firme gde je bio i teren za fudbal koji smo cesto koristili, tamo se zadrzavam celik pola minuta, vidim nema ortaka i okrecem nazad, u punpj brzini idem nazad i sa nekih 80% procesora razmisljam gde ovaj moze da bude a ostalih 20% registruje da je kapija firme zatvorena. Ma nemoguce, niko nije ni usao ni izasao posle mene, a ja sam je ostavio otvorenu. E, nije bila otvorena, epilog, iskrivljena viljuska, guvernala i tocak prednji, ja se zigosao cilindrom na listu, eto tek da motor zna da sam njegov, a lepo ukrasena kapija mi se ugravirala na pola face... sreca, nije bilo trajnih oziljaka, cak je i zig nestao posle koju godinu.