03.-11.08.2010.
“Sutra cemo ranije…”
Ovo nam je postala krilatica letovanja i plan za svaki naredni dan. Naravno, ni jednom ga nismo isterali, po planu i zamisli.
Onaj prvi dan, u taverni na plazi, snimili smo da masa ljudi, sto kolima, skuterima, peske, ide uskim drumom negde preko brda. Za nas je to znacilo da cemo vec danas, a to je drugi dan na moru, u tom pravcu, pa gde god zavrsili. Mislim, ipak su ove nase kamile spremne na sve!
Krecemo u nepoznatom pravcu u cik zore – 12h – mlado podne ;D Put izgleda otprilike ovako: prva raskrsnica od naseg apartmana levo, u brdo, pa uzbrdo nekih 200m, pa niz nos nizbrdo, pa 100m ravno, pa lomiva krivina desno pa naaaglo levo, a sve uz brdo, pa opet desno na 30%, pa saltas do trece, pa kooocis jer je leva krivina opet lomljiva… onda raskrsnica (naravno, bez table ikakve), levo, pa niz brdo, uzbdo… da ne smaram vise – nece vam pomoci ;D Uglavnom, usput smo videli:
i
Posle 10ak minuta vozanje uz more, dosli smo ispod vijadukta koji, na prvi pogled, ne spaja nista. A pogled se otvara ka nekom neopisivo cudnom… platou… milion puteva, kao ulicice, seku jedan drugi… boze sacuvaj! Rebus: kuda sada? More nam dodje negde, levo valjda, al’ kako doci do obale? Jer, tu gde smo… pa brdo je! Jimmy samouvereno nastupa “Idemo ovde levo! To je taj put! Sigurno cemo se spustiti.. negde!” Ma idemo!
I eto gde smo dosli! ;D Dalje NEMA! Zacenuli smo se od smeha!!!
OK! Mora da postoji nacin Zene se nisu bunile da odrape peske cc 300m do ‘onog tamo puta’. A nas dvojica… pa to je bio pish zivi!!! Prvo peske u uzvidjanje kuda mozemo da prodjemo jer je sve uz-niz nos na 20m – kamen, zbunje, trnje, zuje bube, gusteri, zvezda upekla… Iscepati gumu tada, drugi dan, il’ se razbiti ko pi*ka… izbeci se moralo.
“E, vidis, brate, tamo cemo… Tamo treba da idemo! sigurno je super plaza!”
“Da… vazi… ;D”
E, a onda smo polaaako spustili svaki svoju miljenicu, poollaaako u rikverc, jer prostora za okretanje u mestu apsolutno nema. Dalje, kroz zbunje i kamenje, do narednog putica, kupimo zenske i pravac uz brdo – da se bar orjentisemo gde smo (kao da nam to nesto znaci, a ne znamo ni gde smo posli). Odatle sa stencine, kao 4 albatrosa, uocavamo preelepu plazu – divlju, polupustu!
Extra! Dole idemo! Jos samo da nadjemo put
Prva levo, druga desno, opet desno… ma nizbrdo i eto nas!