Na ovo putesestvije smo, naravno, krenuli bez prethodnog booking smestaja. Al’ smo, naravno, prethodno na netu okvirno checkirali cene kampova i apartmana, tek da znamo kakav atak na planirane budzete da ocekujemo od brace Grka.
Prvo vece, posle onog kratkog lutanja i konacnog pristizanja u Paralia Sykia, smestismo se: Jimmici u kamp Melisi a mi kod Mr. Manolis-a (u najvecu belu kucu na plazi ).
Kod mr Manolisa sve super: apartmeni novi, cisti, prostrani, full opremljeni (…) … ali sve to OK i moze samo 6 dana (!) Jbg, covek je toliko prebukiran pocetkom avgusta... Posle se ispostavilo da nije samo kod njega tako – celo naselje posecuju, uglavnom, isti turisti, domaci Grci, iz godine u godinu, i zna se ko kada dolazi… Kod koga god smo svratili da pitamo za smestaj narednih par dana, svi su imali istu pricu: moze i ima mesta, ali tek od 15.08. Kako god i sta god, nije bilo vremena za brigu.
Vec smo mislili da je suludo traziti bilo sta jer smo sve obisli! Jednog popodneva po povratku sa (one) plaze primetim babu kako stoji na kapiji, kao - cisti nesto metlom a ustvari merka prolaznike. Bez razmisljanja stajem i pitam je za smestaj. Ona sva nasmejana, srdacna, melje na grckom, izgleda da ima smestaj, oce sa motora da nas skine da pogledamo. Danijela krece u izvidnicu, ali gospodja se ponasa kao da je ne vidi i uporno vuce mene za ruku da ja idem… Nama dvoma vec sve smesno Ulazimo u predivno dvoriste, pa do kraja, do velike terase i sa nje ulaz u apartman. Jeste malo rusticno ali: To je to! Prekosutra se selimo ovde! Dalje sporazumevanje sa babom Georginom je bilo ovako: “Mozete li nam ostaviti apartmancic?” “Mogu ako ga platis 50eu unapred, kapara” “Nemam 50 eur ovde ali imam 5.000 dinara u komadu, srpske pare” Ma uzima Georgina i dinare, nije problem, trlja onu novcanicu po glavi jednom rukom a drugu stisnula u pesnicu i tuce se po grudima “Serbi, Serbi! Ortodoks! Serbi!” Komedija od zene! Jos mi na parcencetu papira za tili cas napraiv priznanicu da je uzela srpske pare… Sto je nismo nasli ono prvo vece….
Zajebana Georgina je narednih dana pravila show. Bakuta je neumorna i uvek ima komentar na sve. O gostoprimstvu da ne pricam mnogo: prva jutarnja kafa je obavezno njena, onda stize grozdje i casica toplog razgovora… Sporazumevali smo se na tecnom Grcko-Italijansko-Srpsko-Engleskom jeziku i svaki put smo plakali od smeha!!! Cak je i doktor bila, kaze sa sebe “Djordjina doktor” – 100 puta je rekla posto mi je povadila bodljice jeza iz prsta. A Jimmyja kako vidi, tako vice “Djimi! Djimi! Dus! Dus!”. I svako vece kada smo negde isli, obavezno je stavljala stolicu na put pored kapije da nam neko slucajno ne bi zauzeo mesto za motor. Strasna zena! Svaka joj cast!