Večeras sam bio malo nemiran...
Prehlađen sam, nije mi ni do čega, sedim kući i smišljam šta ću sa sobom. Oko Pola 10 iz nekog razloga pogledam u nebo, zaključim da barem neko vreme neće kiša i rekoh sebi "Nenade, prijatelju i saborče, znaš šta ti je činiti".
Ajmo... Oprema na sebe, vadi motor iz garaže i pravac ulica.
Ljudi, kako sam se dobro vozio...
U gradu nema žive duše. Ulice su se taman prosušile, prazne i standardno dobro osvetljene. I tako sat vremena full power vožnje po celom gradu. Zakačio sam i Banjicu i Munze (konza). Nema automobila, pešaka, a i pubovi se posklanjali negde...
Naravno, imao sam i kralja koji pick up-om ufurava u kružni tok sve pričajući telefonom, ne puši Srbin ništa. Ok, ispratio sam situaciju od početka pa nisam imao nikakvu kritičnu situaciju ali me to nije sprečilo da ga pojurim i kod Lukoil zgrade presretnem i nekoliko minuta blokiram Bulevar Mihaila Pupina dok sam mu kenjao sve u 16. Mislio jadnik da će dobije batine, valjda će sledeći put da obrati pažnju...
Na kraju pravac moja kafana na veliko točeno, i uz konobarevo "uh al' si ga sabio" pravac kući
Sad mogu i na spavanje, sutra se radi...