...

Ovom prilikom nisam nastavljao dalje cestom kojom sam došao, već skrećem na jednu drugu koja ide zapadnim rubom Kozjanskog parka. Zavukao sam se na ugodnu šumsku cestu, uz pripadajući potok, te malo prozujao sve do sela Pečice, sve po finih 15% nagiba. Nema baš ni puno alpskih passova da se mogu pohvaliti ovakvim brojkama :-) ...

Kod Zgornje Pohance cesta pravi nagli lijevi zaokret, ubrzo i nagli desni zaokret. Tabla uz cestu daje mi na znanje da ulazim u Zavarovano območje narave Kozjanski park. Odlično, već se vidim kako u nadolazećoj jeseni malčice švrljam ovim Kozjanskim parkom, odavde pa do Sutle (istočni rub Kozjanskog parka je rijeka Sutla, odnosno RH granica). Ajde, nije da nisam tu bio u nekoliko navrata, no uglavnom uz cestu od Bizeljskog pa do Podčetrtka. Budem ove jeseni - uz malo sreće - prošišao po unutrašnjosti ovog područja.

Kamo ide srednja cesta? Poznata situacija: ulazim u Krško sa zagrebačke strane, prođem speedway stadion, skrenem na most preko Save i nastavim ravno do kružnog toka. Prvi odvojak desno odveo bi me nazad u Brežice. Da izađem na skroz "lijevom", sišao bi na onu cestu koja iznad pruge prati Savu skroz do Rajhenburga. A "srednja", ona koja odmah od rotora zagazi uzbrdo ... ničim izazvan odlučio sam pogledati - i provozati - kamo ide srednja cesta. Srednja cesta starta prilično naglo uzbrdo, sve do mjesta Zdole gdje opet malo nizbrdo ... a svuda vinogradi i voćnjaci. Sve lijepo kultivirano i održavano, voćnjaci većinom sa zaštitnim mrežama ... nema kasnije cendranja "joj potuko led, joj ovo, joj ono!"