Dal je do Save il do neceg drugog, ali na putu nigde zive duse, dosta je nekih putica koji se ukrstaju, mimoilaze, i ko zna kuda vode, tako da smo par puta morali izabrati put, ne znajuci gde vodi...
I tu odmah pored nekog mostica, dole u jaruzi, vidi se ono zbog cega smo dosli. I naravno neko je morao sici da napravi koju fotografiju...
Prekjuče popodne, mene je put u Zarožje naneo baš u zlo doba, a da se bude još i gore, u žurbi, zaboravio sam u džep da stavim makar čeno belog luka, ako već glogov kolac nemam. Dolinama ispod sela baš je počeo da se vuče prvi sumrak, nad selo se nadneli crni oblaci, sipila je kišica, na seoskom drumu blata je bilo do kolena, a kad sam sišao do reke Rogačice, do vodenice u kojoj je svojevremeno Sava Savanović davio zaroške vodeničare jednog po jednog, sišući im noću krv, samo što se nije smračilo...
Stari tocak jos stoji unutra...