Kao što sam obećao, malo slika i po koja rečenica.. Uživajte!
Ovo je bilo moje prvo dalje putovanje motorom. Prvo PRAVO putovanje, gde se neću igrati bajkera jedan dan i onda se uveče vratiti dosadnoj svakodnevnici. Ovo je bilo ostvarenje sna...
Sve je sređeno. Motor u fabričkom stanju, stvari su spakovane, put je odavno isplaniran... Na poslu sam i taj poslednji dan, jer da sam uzeo odmor, sedeo bih kod kuće, i, grickajući nokte odbrojavao sate do večeri, kada bih legao u krevet i buljio u plafon do polaska.
Dogovor je bio da sa svojom boljom polovinom krenem oko 4 ujutru iz kuće svojih roditelja na Avali jer je tamo sav alat i radionica u slučaju da nešto treba dotegnuti, da torbe ne drže dobro na gurtnama ili tako neka nepredviđena stvar..
Poslednje pripreme su izvršene, bočne torbe postavljene i skoro je jedan sat posle ponoći.. Vreme je da se legne i odmori pred dugacak put koji treba preći...
Da li sam spavao te noći? Jedva nekih sat vremena. Uzbuđenje je preveliko. Mnogima sa ovog foruma tih 660 kilometara koji su nas čekali i nije neka cifra, ali za mene je to bio početak. Znao sam da će ovaj put promeniti sve, da će reč odmor dobiti drugu dimenziju.
Još jedna stvar mi se vrzmala po glavi celu noć. Čoveče, ja ću proći veliki deo stare Juge i to na motoru! Za nas mlađe generacije, Juga je pojam za nešto što je bilo i više nikada neće biti... Nismo letovali po Hrvatskoj, niti smo išli do Trsta na kafu i po cipele kad god nam dune... Za nas je Juga samo priča naših roditelja, rodbine, ili po koje televizijske emisije na tu temu.
Došlo je vreme za pokret! Kafica, opraštanje i sedamo na motor po planu oko 4 ujutru jer smo u Splitu morali biti najkasnije do 17 h istog dana odakle bismo hvatali trajekt za Korčulu, gde nas je čekao i ostatak ekipe. Vukus sa foruma je krenuo dan ranije iz Beograda, da bi prespavao na Jahorini i nastavio ujutru. Plan je bio da stignemo u približno vreme u Split a ko prvi stigne da kupi karte za trajekt da bi uštedeli na vremenu. Prognoza krajnje žalosna: Bosna – kiša, Srbija kiša, čak je i Hrvatska bila šućmurasta. Ali nazad nema! Kupljena su kišna odela pa nek pada do mile volje! Moram priznati da zbog devojčice mi nije bas bilo svejedno i poprilično mi je stvaralo dodatni pritisak, ali se ispostavilo da prognozu baš i ne treba mnogo ozbiljno shvatati.
U poslednjem trenutku se odlučujem za varijantu B a to je da poslušam starije kolege, stisnem se i krenem autoputem do Bosanske Gradiške da bi uštedeo na vremenu, jer treba da se za nekih 12 sati stigne, pre ukrcavanja nađe sa kolegama sa www.st-moto.net foruma sa kojima smo se dogovorili da ostavimo motore kod njih, i naravno upoznamo i popijemo po koju pivu!