Na žalost, u svakodnevni meni fraza koje koristimo, moraæemo kao rudari da jedni drugima govorimo "Sretno". Kod nas su motociklisti nešto kao usput na cesti. Jednostavno ima mnogo ljudi koji nas namjerno ne vide i mi tu zadugo neæemo moæi da uradimo ama baš ništa. Zato nije na odmet prije ulaska u saobraæaj znati da smo diskriminisani pa samim tim moramo da vozimo a dva toèka i èetvore oèi.
Mislio sam da se jedino sami za sebe moramo brinuti jer nismo oklopljeni kao kolege automobilisti.
Momci koji voze "napolju" kažu da se vozaèi redovno pristojno sklanjaju bajkerima a kod nas još uvijek u glavama starih "golfaša" zuji inat i prkos "neæe on mene..." koji nema smisla ali ima posledice po nas.
Prije par godina, moj drugar i ja smo vozili bicikle, kamion je išao iza nas a neki Yugo je dolazio iz suprotnog pravca. Kada je kamiondžija vidio da æe se zabosti u Yuga krenuo je da koèi a mi smo za svaki sluèaj obojica skoèili u jarak poed puta. Trag koèenja je prešao van asfalta i onda ti vidi šta je trebalo i moglo da bude sa nama. E... to je ta naša ranjivost, njega nebi ni ogrebalo a mi bi mogli direktno u kobasice ili salamu!