Ma nek' pršti sve! Radijacija je zdrava za krvnu sliku! Naravno samo sam se malo našalio. To jest, šalio sam se samo što se tiče motora, automobila, telefona, dronova, itd. no međutim velike, spore mašine tipa teretne lokomotive, brodovi i slično mogu svakako biti dizajnirane da rade na nuklearni pogon. Jedini problem tu, i to veliki problem, je svakako sigurnost takvih mašina. Ne od nesreća jer bi bile 'em dodatno ojačane, 'em posebno kontrolisane, nego od najvećeg rizika koje takve vrste pogona nose sa sobom - rizik od terorizma. Nada ostaje da ćemo jednog dana, generalno kao rasa, da se izdignemo iz tog blata i da zajedno radimo za napredak i budućnost. Jer ako mogu podmornice, ledolomci i nosači aviona da imaju nuklearne reaktore, svakako nema razloga da ni prethodno navedeni nemaju osim tog (trenutno visokog) sigurnosnog rizika. A poznato je da takav pogon može da radi duži niz godina sa jednim "punjenjem". Evo podatak koji sam našao na Quori: Nikhil's answer to How often are nuclear-powered ships refueled? - Quora QR.AE Evo još jedan odgovor, ne baš potpun ali jako interesantan i informativan: Jules Ryckebusch's answer to How often are nuclear-powered ships refueled? - Quora QR.AE Evo kako izgleda zaliha potrošenih/neiskorišćenih nuklearnih reaktora:

Ta Nova baterija se zove mini nuklearni reaktor. Doduše ne može u telefone ni u dronove, al' jebiga ništa nije savršeno.

Fantastičan video materijal, kako o osnovama tako i o naprednim tehnikama `jahanja`. Pogledao sam ga davno u vrijeme svojih početaka, drago mi je što još uvijek ima interesovanja za to. Nadam se da će svi mladi vozači da svrate ponekad u ovaj kutak i pogledaju ovo, značilo bi im mnogo. Još bolje ako znaju Engleski, lakše se prati. Mada siguran sam da je neko to već kvalitetno preveo. Rado bih ja to učinio ali stvarno nemam živaca. Međutim ništa to ne znači bez prakse. Znači, polako i po malo, vježbati sve ovo o čemu se tu govori. Ja sam znao naveče oko ponoći da sjednem na motor i da nađem neki napušteni parking ili malo dalje od naselja, pa da vježbam polukružna okretanja, izbjegavanje prepreka, naginjanje motora i slično. Po danu je svakako bolje, ali noću se nećete izblamirati ako padnete jer nema nikoga da to vidi. A poslije možete da slažete kako je drug pao ili vas je neko na parkingu srušio. Pa onda to prenesete u saobraćaj, naučite neke lokalne dionice pa svaki put malo brže. Pa onda nepoznate puteve. Pa naglo kočenje. I tako dalje. Pa svakako onda i staza, ako imate pristup nekoj a da nije previše skupo. Ja nisam stazu ali sve ostalo jesam. Sve je to neophodno da bi se postalo vješt i nadasve kvalitetan motociklista - da vam to postane mišićna memorija jer samo tako će vam spasiti život kad bude najpotrebnije. I osjeća se čovjek sigurnije i spretnije kad sjedne na motor, sve je nekako ljepše.

Da, to već puno bolje i realnije zvuči. Nažalost, kao i inače kod nas na Balkanu, potrebno je da neko nešto zbrza i zabrlja (u ovom slučaju onaj ko je zakon napisao i usvojio tako polovičan), pa da se poslije to ispravlja i revidira po nekoliko puta. A da svu tu zajebanciju naravno građani plate iz svog džepa. I to sve samo zato što zaduženi nije imao malo klikera u glavi da razmisli o problematici i dođe do kvalitetnog rješenja, usput konsultujući struku i sve pojedinačne stranke na koje će se budući zakon i odnositi. Nego onako ofrlje i napamet, na svoju ruku pa kud puklo.

Jest da je kasno za novog vlasnika dotične Yamahe, ali evo malo pomoći za buduće potencijalne žrtve... Kupovina_polovnog_motora.pdf

Nisam iz Srbije pa nemam neki lični interes u svemu ovome (a nisam ni pravnik pa ne mogu da tvrdim sa 100%-tnom sigurnošću), ali ako Ustav zabranjuje retroaktivnu primjenu zakona to znači da ne mogu da ti za već položene kategorije izdaju probnu dozvolu. Međutim ti si za A kategoriju tek sada položio a probnu nikad nisi imao, i onda tu postoji `rupa` u zakonu koja može da se tumači tako kako će je pravosudni organi sigurno tumačiti jer njihova je posljednja. To jest, tumačiće je tako da si položio poslije zakona i nisi imao obaveznu probnu dozvolu pa ćeš je sada imati kako zakon kaže i nalaže (što se već i dešava, koliko vidim). Lično ne bih preporučio tužakanje i veću komplikaciju, jer je to gubljenje vremena u slučaju kad nisi na apsolutno solidnom tlu, odn. u slučaju da zakon nije perfektno jasno i nedvosmisleno definisan. To je igralište za državne institucije a oni jedva čekaju da se igraju o tuđem trošku. Mislim da je bolje kontaktirati nekog od lokalnih političara (svako koga god zna, što više to bolje) da tu temu pokrenu na višim instancama te po mogućnosti aktiviraju veću grupu istomišljenika što će na kraju rezultovati revizijom/dopunom zakona. Bojim se da sve osim toga neće imati nikakvih rezultata. Država ti je kao kasino - kuća uvijek dobija.

Vidi ti da malo oladiš sa tim skuterom i prvo naučiš osnove, a prije svega ograničenja skutera kao takvog. Mali točkovi, tvrde gume, mali razmak od zemlje, premala masa i nejednako raspoređena za tehničke manevre, guvernala od bicikla, položaj tijela apsolutno neprilagođen takvim manevrima, nemogućnost naginjanja tijela, itd. Skuter ti je najgore moguće sredstvo za brzine preko 70km/h i bilo kakve jače manevre pri tim brzinama (a i manjim). Lak kao pero, stabilan kao klackalica. Ja sam, vidiš, počeo na skuteru od 50cc i sa njega sam pao samo jednom u 2 i po godine (i pritom dobro zeznuo lijevo stopalo). Naime kao početnik pri skretanjima sam uvijek malo po malo povećavao brzinu i sve više naginjao taj skuterčić dok jednom centralnom nogarom, pri lijevom naginjaju, nisam fino zagulio ivicu masivnog i dubokog kolotraga u asfaltu koji je odigao zadnji točak i prosuo me po istom kao kilo riže. Brzina nije bila toliko velika ali refleks je bio da spustim lijevu nogu da pokušam da se održim (pogubna greška, uvijek i bez izuzetka) i tako se lijevo stopalo fino smotalo kao jufka i otišlo do đavola. Jedva sam uspio da odradim šta sam pošao tog jutra i uz veliku muku došao kući, parkirao skuter u dvorište i odskakutao u kuću i u njoj ostao naredna 2 mjeseca (uz posuđene štake od nerođenog brata koji je prije toga s*ebao ahilovu tetivu). Poslije toga mi je bilo kristalno jasno da na tom malom dvotočkašu, na koji sam odmah nakon oporavka sjeo i nastavio da vozim, ne mogu da izvodim manevre koje sam vidio na Youtube-u. Iako sam ga volio, znao sam da ima puno ograničenja i koliko god ja bio vješt u krivinama, mašina i uslovi puta to često ne dozvoljavaju. Odvezao sam se njim i 1000km od Banja Luke do Dubrovnika na more i nazad, bez problema (i svuda po Bosni, ukupno preko 5500). I ako si pao više od jednom, onda je vrijeme da se malo preispitaš šta radiš i kako voziš jer ne daj Bože treći put ti može biti i zadnji. A ako/kad odlučiš da si spreman za motocikl, onda ćeš definitivno morati da savladaš određene tehnike koje na skuteru nisi imao prilike da savladaš, pa opet polako. Malo po malo pomjeraš granice. Pogledaj na Youtube-u šta drugi mogu sa istim motociklom. Pogledaj instrukcione video klipove o mnogim tehnikama i manevrima, nauči o svemu što su bolji `jahači` spremni da podijele sa tobom i drugima. To će ti sačuvati glavu, vjeruj mi. Pamet u glavu jer pamet ne može u guzicu kad bez glave ostaneš.