Ja imam neka svoja pravila, koje poštujem dok vozim.
Desi se i meni da se opustim pa dam po gasu. Kad budem hteo da divljam i vozim do nekog svog maksimuma kao vozača tu je NAVAK.
Kad prolazim kroz naseljeno mesto smanjim brzinu i maksimalan oprez.
Tu za mene nema divljanja i jurcanja.
Kad je doba traktora smanjim malo brzinu i oprez. Ne slušam muziku, ne razgovaram na mob dok vozim. Nisam želeo ni da kupim komunikaciju da budem u vezi sa ženom kad se vozimo.
Sve mi to odvlači pažnju.
Posle malo duže km počne da stiže i umor, pada i koncentracija pa oprez nije na odmet.
Posebno obraćam pažnju i kad prolazim i pored pumpi, parkinga restorana, firmi koji se nalaze na nekom magistralnom putu.
Odatle izleću kamikaze jer ne mogu da procene našu brzinu, misle da idemo po propisu ali u stvarnosti većina nas fino prekorači ograničenje.
To i ja radim ali pazim maksimalno koliko mogu.