Vozim se tako preko nekih brda u Bosni, i pocinje kisa. Stanem, obucem ulozak, i klaj, klaj...
U jednom momentu vidim pored puta nesto nalik plastu sena, pokrivenog sa onim najtanjim najlionom za zastitu nameštaja i koječega kad se kreči.
Beli najlon koji se mrda stoji pored puta. Nebi mi mrsko, stanem tik pored njega, i pitam jel sve ok.
U tom momentu iz sto pokusaja diže se jedan kraj najlona, jer se onaj tanki najlon sav umrsio. I imadoh sta da vidim. Italijan i italijanka, vare ispod najlona, sa dva ranca i Vespom. Ijaaaaaaojj, kakva scena.... Krenuli ljudi da se provozaju malo, pa završili u Bosni. Malo tu sa njima bla,bla,truć, i aj zdravo. Vratiše oni onaj najlon, usput zavatiše malo kiseonika, i nastaviše sa zajebancijom.
Ona Vespa ne da stoji na onim centralnim nogarima, nego na njoj mogu i šator da podignu.
Tako da ako nemate kišni, obavezno pakovanje najlona, povuci ručnu, i udri brigu na veselje.