Auh, ovo je uvreda. Ali priznacete da smo negde u sebi ocekivali nesto slicno.
Necuvano i nebranjeno je u jadnom i psiholoski nestabilnom drustvu uvek bilo meta vandalizma.
Medjutim, nema mesta ocajanju. Nisu to ucinile komsije, ne smetamo mi njima; niti ce se u buducnosti desiti neka racija, nema tome mesta. I ranije, dok je samo par nas islo u Glindzu, sam uocio neke momente necije nervoze. Recimo, jedan dan neko donese i baci stari krevet. Sledeceg dana je taj krevet samo gomila garezi i pepela. Vidjali ste vereovatno po jednom delu staze razbacane delove nekih elektricnih uredjaja, ili razbijen ekran starog televizora lampasa. Jos neko se u Glindzi, kao mi, oseca domce, i jos nekome je Glidza tajno mesto za opustanje na neki njegov nacin.
Jeste prizor sa ovih slika jadan i izaziva gorcinu, ali, napravicemo mi jos bolje i jos lepse.
A i ne moramo. Ima prirodnih prepreka sasvim dovoljno.
Dolazi lepo vreme i nista nas ne moze spreciti.