"Cudni su putevi Gospodnji..." eto to bi u najkracem bila moja prica.Naime,benzin mi je usao u krv jos kao klincu kada smo ganjali zoljice,APN-ce i rasklapali,sklapali,budzili iste.No ozbiljan pad oca sa motora,vrlo vrlo ozbiljan pad ujaka sa motora i pogibija najboljeg druga (kada smo imali 18 godina) sa motora doveli su do toga da je rec MOTOR bila zabranjena rec u nasoj porodici.Sve sam mogao i sve mi je bilo dozvoljeno osim motora.Sve je to bilo tako do prosle godine kada sam pazario Piaggio Free (malog postara) da bih izbegao neopisive guzve u saobracaju u Novom Sadu.I sve krece ponovo....benzin iz krvi je ponovo proradio.Upoznao sam ljude koji takodje voze Piaggio Free,krenuli smo da se druzimo,okupljamo,vozimo zajedno,cak smo formirali i klub ljubitelja ;D.U planu je bilo i ove godine da odemo na moto skup u Sutomoru sa postarima ali se plan izjalovio u zadnjem momentu.Verujem da bi bili glavna atrakcija da smo se pojavili nas dvadesetak tamo,prevalivsi toliki put sa masinama od 50 cc.Naravno osetivsi vetar u kosi krenuli su i planovi o kupovini neceg jaceg.Na zalost,zbog finansijskog stanja verovatno ce to biti kineski Choper.I tako,u tridesetoj godini zivota,kad vec imam i svoje dete ponovo se vracam u sic motora.Sudbina....
Ovo je bila moja prica.Zovem se Milan,nadimak mi je Cicak (Chichak),iz Novog Sada sam,imam trideset godina,ozenjen,otac divne devojcice... Bolje vas nasao