Dan je poceo sasvim normalno, probudili su me FJCharlie i Nix posto sam trebao da ih vodim kod mog majstora da zamene lance bregaste. Nalazimo se kod toplane na Miljakovcu i krecemo do majstora na Petlovo Brdo. Oko 9.25 ih prepustam majstoru i krecem put Novog Beograda da se nadjem sa kolegom, nalazenje zakazano za 9.45. Nije previse vremena, ali cenim da stizem na vreme. Izlazim na Ibarsku, do kraja pa na Adu, sajam, Gazela, iskljucenje kod Sava Centra i put Jurija Gagarina gde treba da se nadjem sa kolegom u 63. bloku. Voznja redovna, provlacenje, obilazenje, uglavnom siroke ulice pa nema vecih guzvi barem za mene i mog Horneta. Iskljucujem se kod Sava Centra, i krecem ka buvljaku. Na semaforu pre zeleznickog nadvoznjaka na ulazu u Jurija Gagarina crveno svetlo na semaforu i kolona koju naravno obilazim i stajem prvi, pali se zeleno i ja krecem. Prva, gas, druga, gas, treca i lagano opet po gasu, kad kod benzinske stanice pre buvljaka dva marsovca, od kojih jedan istrcava na ulicu ispred kamiona koj su vec zaustavili i zaustavlja mene. Rekoh sebi sjajno, bas ovakav susret trece vrste mi je trebao da me razbudi i da pritom zakasnim, al sta je tu je, resih da kocim, pa da vidimo sta ce biti. Na motoru nemam tablicu, drzim je u rancu, kao i registracionu nalepnicu, na glavi kaciga naravno, nigde bez nje, nemam prsluk i komplet prve pomoci, ali koceci i dajuci desni migavac shvatam da ce mi to biti najmanji problem. Marsovac drzi dezintegrator koji ispaljuje laserske zrake(radar) kojim me je upucao dok sam ja ne sluteci nista uzivao u sirokim ulicama Novog Beograda. Stajem, kaze mi marsovac, pomeri motor jos desno, valjda se plase da me ne pokupi neko od ovih koje sam obisao na semaforu. Silazim sa motora, skidam kacigu i fantomku, marsovac trazi dokumenta, i pokazuje mi svoje oruzije na cijem ekranu vidim da se i nisam nesto pretrgao, 82 km/h na 174 metara daljine, ali opet je to 32 km/h preko ogranicenja. Dajem mu saobracajnu i licnu, zaboravih vozacku u razmisljanju na sta cu sad da se vadim! Dajem i vozacku, uredna A kategorija vise godina, vidim da je marsovac barem malo zadovoljan onim sta je video do sada, medjutim sad prolazi sa zadnje strane motora i gleda nosac tablice koje je prazan... Naravno sledi situacija u kojoj drzim tablicu kao u onom slikanju za dosije u americkim filmovima, objasnjavam kako su mi klinci polomili okvir tablice i da bas sad idem da kupim okvir, na sta on odgovara pa sto je ne izbusis, sta ce ti okvir! Sad prelazi za prednje strane motora, gleda mog naked-a, koji ima vizir iznad fara i pita, a nalepnica, na sta ja sa osmehom odgovaram tu je pokazujuci na ranac. Pita covek sto nisi zalepio, pokazujuci mi njihove nalepnice na motorima, ja kazem da mi se ne lepi na vizir, na sta on hladno odgovara zalepi ispod na satove (nema veze sto je vizir crn i sto se nista nece videti...). U tom trenutku prilazi i drugi gospodin u plavom i pita kolegu da li imam tablicu i koliko sam vozio, cuvsi odgovore, odmahnuvsi rukom i pogledavsi kolegu, vec su poceli da se dogovaraju gde ce dalje, razmenili jos par recenica samnom vracajuci mi dokumenta, pitah ih kako ih sluze motori, nije lose kazu Mane automatici, idu kao blesavi...
Krecemo zajedno, otvaraju nam se semafori duz Jurija Gagarina, vozim 100 km/h pa i koj kilometar brze, a oni odmicu i to u velikom stilu, idu ka keju u 45. bloku, mozda im je tamo sleteo leteci tanjir, jer prosto ne mogu da verujem kako se ovaj moj bliski susret zavrsio, osim da zakljucim da su stvarno sa druge planete, i definitivno ne iz Srbije. Uljudni, normalni ljudi, sa kojima mozes i da se nasalis, ili je samo bio u pitanju moj srecni dan...
Za kraj jedno veliko HVALA obojci, i ako procitaju ove redove imaju po od mene, samo nek se jave!