Brzina, je cudo. Skoro na svakog drugačije deluje, ja lično podnosim brzinu samo kada je ja i forsiram. Ne mogu da podnesem da me neko vozi brže nego što bi to radila neka baba,odmah mi je zlo. Zašto?? Ne znam!!
A ja , ko manijak. Kad vozim auto, svako ispred je "lični neprijatelj", ne razumem sam sebe, priberem se nekoliko minuta , a onda opet uhvatim sebe kako sečem krivinu. Što se tiče auta imam veliko iskustvo, i školu od odličnih vozača, mogu da se pohvalim da nikada za 18 godina nisam imao peh, ALI I JEDAN MOZE BITI PREVISE. Posle jakih benzinaca i ja sam našao lek u slabom , porodičnom dizel/karavanu. Znate ono, "ženica i sitna dečica" , ko nezna, BLAGO NJEMU - neka tako i ostane još neko vreme.
Motor, druga strana sveta, tu ne forsiram, jednostavno se osecam superiornijim u odnosu na druge učesnike u saobracaju u smislu brzine i ubrzanja, te ne vidim draž u preticanju. Što zbog toga, ili sam jednostavno ljubitelj "relax drive-a", ne znam, a opet vozim "uvek R" motore.
Naravno neminovno se poteže i motor, ali u sasvim drugim situacijama (prilika na putu - ili plavuša na trotoaru) .
U svakom slučaju mišljenja sam da poredjenje MOTOR VS AUTO, u mom slučaju ne pije vodu.
I jedno i drugo imaju svoje mesto u ispunjenju mog CHI-a.