-
Broj tema i poruka
208 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Squirrel
-
Ako ovaj grešnik na beverliju prilikom obilaženja kolone po novom tumačenju ZOBS-a predstavlja "siledžiju" ... kako bi onda definisali sve one vožnje čuvenog ghost rider-a :o
-
Put je asfaltiran, ostalo je još nekoliko desetina metara makadama što ne predstavlja veći problem ni R-ovima... ko želi da se provoza ovom maršutom od mene ima sve preporuke
-
Kada bude takmičenje bacam opkladu da će Makica sve da vas pokida ne te bicikle.... :D ;D
-
Saobraćajna nesreća u Braće Jerkovića (8. April 2010.)
Squirrel je odgovorio članu Bosi72 u Crna Hronika
Još jedna žrtva "nisam te video" opravdanja, -
Ako već hoćeš da menjaš ili dodaš još neke detalje, evo mog predloga... Za moj ukus masku ne bi trebalo puno spustiti, evo na slici ispod kako sam ja to zamislio malo. Takođe bih dodao ralicu u crvenoj boji da se zaokruži simetrija boja i linije motocikla. To bi bilo sve što bih ja dodao što se tiče estetike, mada su ukusi različiti i možda se nekome nebi svideo.
-
Pratim temu od početka... motor je prelep, još samo da vidimo kako funkcioniše na drumu, postavi neki video, pozdrav.
-
Uskršnja BJB akcija - subota, 03. april 2010.g.
Squirrel je odgovorio članu Arakis u Akcije Motociklista
Svaka čast na organizaciji i humanom gestu žao mi je što nisam mogao da budem deo ove Uskršnje aktivnosti, ali bože moj šta da se radi biće nadam se još akcija, sve čestitke i bravo za celu ekipu. -
...ostao sam čitava dva sata razgledajući... kud ga i postavi! :o ;D
-
Čestitam... moja je trojka i slikana je sa Canonom A520 onako u prolazu pošto nisam neki stručnjak u podešavanju uvek je namešten na automatici pa kako ispadne, kao i ostale moje slike... inače na slici je reka Đetinja slikana na 10km uzvodno od Užica u nepristupačnom kanjonu zato je onako čisto i bistro... Hvala svima koji su glasali za moju fotografiju što dokazuje da ne mora biti "nabildovana" da bi se nekome dopala...
-
Takođe 8... šta znači tehnički neispravne? ...i na koje se fotografije to odnosi?
-
Da i ja priložim foto materijlal... mogu samo da kažem da žurka bila već tradicionalno dobra i da su domaćini opravdali svoj dobar imidž. Pozdrav za ekipu KnezR i Žareta, hvala vam na dobrom provodu... Hvala i Koku (Branku) na mučenici (dunjevača)... revanš sledi u Užicu, biće to dvoboj sa "Anakondom" (punoljetna domaća ljuta mučenica) koja uzima i telo i dušu... :o ;D
-
Zimska noć sa krupnim pahuljicama... 15. februar 2005, 0:30:24
-
Lepo... lepo je sve videti iz nekog drugog ugla... a ne samo one nameštene fotke pored znamenitih mesta. Nego imam utisak da si ti nešto više vozio desnom nego levom stranom, prvi zaključak je bio da je ulica jednosmerna ali sam odbacio tu mogućnost zato što ti u susret dilaze automobili... šta se u stvari tu događa?
-
Mada nisam hteo da ovo pređe u ličnu prepisku, evo odgovoriću ti na pitanja... Članstvo u "Erama" se povećava što je samo znak da klub uživa veliki ugled u regionu. Znam da ti nisi imao uvid u neke promene zato što si poslovno vezan za Nemačku gde si provodio veći deo godine i normalno je da neke nove ljude ne poznaješ... Kao i svaki veliki klub i naš klub ima probleme sa kojima se nosimo... ali to ne znači da sa prvim problemima treba dići ruke od svega i potražiti novo utočište, baš naprotiv, treba ostati i boriti se dok se ne iznađe rešenje. Moja pozicija u kubu je jasna, i sam znaš da sam među prva tri člana po kilometraži i skupovima, znaš i koliko se zalažem da klub napreduje, i dalje ću se truditi da svojim ponašanjem budem primer ostalim članovima. I ne pljujem, rekao sam šta mislim o bajkerima koji "prodaju veru za večeru" žao mi je što si ti među njima, ali to je tvoj izbor, jbg.
-
Kompletan odgovor imaš u drugoj polovini mog zadnjeg posta...
-
Moje viđenje... Šta li će još doći u ovu našu napaćenu zemlju... ali sudeći po ovome do sad što je pristiglo sigurno će i sve ostalo naći dobro tlo da pusti koren... Kada su stigli prvi kinezi... imali smo i izgovor, imaćemo jeftinu robu ne moramo više ići za Bugarsku i Tursku, a i tržište treba da ima konkurenciju, pa neka se naše fabrike i trgovine bore za kupce... Rezultat znate, samo u našem zlatiborskom kraju zatvoreno je preko dvadeset fabrika tekstila (među kojima je i Cveta Dabić čuvena po vrhunski kvalitetnim peškirima) i brojne trgovine tekstilnom robom na desetine hiljda ljudi je ostalo bez posla... Sada kada sagledamo sve posledice te odluke možemo da konsatujemo da je to jedna od najvećih greški koja je direktno ugrozila egzistenciju naših građana... Sada će neko da kaže... kakve veze sve ovo ima sa ovom temom... možda nema nikakve ali u bliskoj budućnosti zemlje Srbije nebi bilo čudno videti gomilu kineza bajkera sa oznakama HA ili nekog drugog svetskog MC-a na ulicama naših gradova... a biće gotovo nemoguće videti obeležja domaćih MK jer će se istopiti u moru suporta i cheptera... Ovo su samo slutnje, nadam se da se neće ostvariti... Nošenjem prsluka sa oznakama svoga grada, svoje zemlje i grbom svoga kluba treba svakom članu MK da bude čast jer predstavlja svoju sredinu, grad, klub, način života,i svoje prijatelje... Mislim da nema lepšeg osećaja nego kada vas neko prepozna po prsluku daleko od vašeg kraja i taj momenat je možda naj važniji u celoj priči... Za mene će uvek vredniji i važniji biti jedan član domaćeg kluba nego ceo strani MC... Jbg... tako sam vaspitan i ne mogu da volim druge više od nas samih... za druge imam poštovanje i to onoliko koliko zasluže... NAŠI A NJIHOVI E sada "ovi" što biraju po meni gori put... Ili... kad hoćete da se računate kao naši a da se predstavljte kao njini... šta dobija jedan takav član a šta gubi... Verovatno u nedostatku samopouzdanja i pažnje svoje okoline nekih neostvarenih dečačkih snova, takav "biker" traži svoju šansu u okrilju stranog kluba u nadi da će njegov ego utoliti svoju glad a on postati "glavni baja"... Slaviće njihove slave, poštovaće njihove obrede, braniće njihovu čast a nama će držati predavanje kako je to zdravo za dušu i telo samo smo mi malo zaostali pa nemožemo da pohvatamo suštinu... Hvale se kako su prvi osnovali cheptere i suport klubove kod nas, ako su u nečemu hteli da budu prvi zašto to nisu uradili "preko" da neki naš MK ima svoj chepter ili suport u stranoj zemlji, pa da vide kako bi ih srdačno dočekali lokalni MC... Ali ako takve ljude usrećuje da budu poštari negog MC od tamo negde, neka im bude... Ja se neću voziti u njihovom društvun i neći ići na njihove skupove, ne želim ni da raspravljam oko njihovog izbora, i nisu mi dobro došli u goste... jer ne predstavljaju sebe i svoje nego su poštari nekih meni nepoznatih ljudi i moto klubova... pa makar to bio i moj rođeni brat... ...i još jednom da ponovim to je samo moje mišljenje... Ništa od ovoga se ne odnosi na izvorne MC, nego samo na one koji u našoj zemlji pokušavaju da budu "podrška" skidajući boje svog domaćeg kluba da bi ih zamenili tuđim...
-
profesor momir Hvala na lepim komentarima... Što se tiče prenoćišta, u putopisu ćeš naći podatak da se selu Katići nalaze apartmani Obradović sa 4 zvezdice ili smeštaj u nekom od seoskih domaćinstava uključenih u seoski turizam. Meštani ovog sela su tradicionalno gostoprimljivi, mada sam ja više za kampersku varijantu negde ispod najvećeg vrha Mučnja...
-
Hvala i tebi na komentarima.... Biće još jedna vožnja na proleće, pa ću proveriti stanje puta... inače je za kampere raj... A što se tiče linka to je Laki (Lalajko) već odradio...
-
Može li zx10 90g ako ti je interesantno da razgovaramo...
-
Lepa enduro tura... lepe slike... neobični predeli. Mislim da bih ija mogao izaći na taj vrh, kada sam jesenas preživeo Goliju sa R-om ovo će biti prava opuštencija... ;D
-
Bravo... malo je nas koji smo spremni na takvu ludoriju... I da vidim ko će sad da komentariše da Mitas ne valja... ;D
-
Hvala na lepim komentarima... ja planiram još jedan krug na proleće do duše malo duži jer će početak ovog puta biti Bela Zemla- LJubiš -Sirogojno-Jasenovo itd... ko želi može da se priključi...
-
Hvala Boki... slike ovaj put nisu nekog kvaliteta ali šta je tu je...
-
Napomena Naziv teme se sam nametnuo jer je ovaj kratki putopis zaista završio pod “tepihom”, razlog su bile jako loše slike jer Canon taj dan nije hteo da sarađuje a razlog je verovatno bilo dugotrajno truckanje u koferu koje je na kraju uzelo svoj danak, tako da sam većinu slika napravio sa mob-tel samsungom Z400. Kada sam kasnije video da je kvalitet slika ispod svake granice jednostavno sam odustao od pisanja putopisa i odlučio da na proleće sve ponovim i napravim dobre slike… Ali… ovi hladni zimski dani me teraju da se setim prelepih planinskih pejzaža koji su me ostavili bez daha na tom putu… prva pomisao je bila… da li sam obrisao slike… počinje pretraživanje foldera u nadi da ih bar još jednom pogledam i osvežim sećanje na jednu lepu vožnju… Posle detaljne pretage ih nalazim u neobeleženom folderu iii… zaključim da nisu toliko loše koliko su mi se učinile pre četri meseca. Od stotinak slika sam odabrao šezdesetak malo sam ih doterao našminkao i odlučio da ih “okačim”… Nadam se da ću vam iako je rezolucija loša dočarati barem delić atmosfere sa ove kratke vožnje… a ja ću malo obimnijim tekstom pokušati da nadomestim loš kvalitet slika… Mini putopis iz kante za otpatke... "Stari Vlah" i vožnja po oblacima Nedelja 27 oktobar 2009 god juče su Extremi pravili žurku u Smederevu… išlo mi se, ali posao me po ko zna koji put ove godine sprečava da odem na druženje… danas sam pre podne završio sve obaveze a po meteorolozima danas je zadnji topao dan pred naglo zahlađenje pa koristim priliku da napravim još jedan đir… Izbor pada na put koji seče planinsku oblast poznatu kao Stari Vlah ili preciznije rečeno Kokin Brod - Prilike Odavno planiram ovu vožnju ali nikako nisam imao prilike da je ostvarim, jer taj pravac mi nije nikako usput nego mora da se namenski odvozi… Zašto vožnja po oblacima...? Zato što je najveći deo tog putnog pravca iznad 1000 metara nadmorske visine. Stari Vlah je istorijska i geografska oblast na jugozapadu Srbije. Obuhvata oblasti sjeverno od rijeke Lima i istočno od Drine, u slivu Moravice i Uvca sjeverno od Sjenice. Obuhvata opštine Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, Čajetinu, Užice, Arilje i Ivanjicu, kao i dijelove opštine Sjenice. Stari Vlah je planinska regija, pa se stanovništvo bavi uglavnom stočarstvom. Otuda i vodi ime – vlah je bio naziv za stočara. Oblast je bogata vodom. U regiji se razvija seoski turizam. Na Starom Vlahu se nalaze masivi Zlatibora i Zlatara. Oni određuju podjelu Starog Vlaha na Zlatiborski Stari Vlah (obuhvata Zlatibor), Moravički Stari Vlah (obuhvata sliv Moravice) i Zlatarski Stari Vlah (obuhvata Zlatar). Negde oko 15h polazim iz Užica sa željom da što pre stignem do “Koke”(skraćeni naziv za Kokin Brod) krećem magistralnim putem prema Zlatiboru koji verujem svi dobro pozajete… Dopuštam da me adrenalin ponese dok fuzasteri uz oštar zvuk poigravaju ispod nogu a široke krivine i oštar asfalt prosto nestaju ispod točkova… saobraćaj je redak, teram mašinu do krajnjih granica… toliko smo puta prošli ovu deonicu da mi se čini da motor zajedno sa mnom uživa i veselo odgovara na zavrtanje ručice gasa… Posle takođe vratolomne vožnje od Zlatibora do Koke smiren i zadovoljan svraćam u motel SV Nikola na kafu i da se raspitam o stanju puta od Koke do Prilika. Dobijam odgovor od lokalnog ribara da je put u dosta dobrom stanju… Kokin Brod je varošica u opštini Nova Varoš od koje je udaljena 11 km. Nalazi se na nadmorskoj visini od 849 m. U varošici ima oko 200-300 stanovnika i ona se sastoji iz donje i gornje kolonije. Kokin Brod je i ime za branu na veštačkom Zlatarskom jezeru, izgrađenoj 60ih godina dvadestetog veka. Jezero je dugačko oko 20 km, a duboko oko 40 m. Ova slika jepreuzeta sa neta. Ispijam kafu i polazim, sunce je još uvek visoko i želim da natenane pređem ovu destinaciju i napravim puno slika dok je svetlost dobra… Zastajem na prvom uzvišenju iznad Koke odakle puca pogled na mirnu površinu jezera pokušavam da napravim nekoliko fotosa ali tu doživjavam prvo razočarenje, Canon je zataio mislim da su mu prašina i vožnja u koferu došli glave… Ostaje mi samo da pokušam sa mob-telom Z400 uhvatiti koliko toliko od te panorame… Zamolio sam jedan par da me slika kako bi i ja mogao da uđem u kadar… Put nastavljam prelaskom oboda planine Murtenica koji se naslanja svojim južnim krajem na planinu Mučanj Asfaltna podloga je za sada dobra a zimzelena vegetacija me podseća da se nalazim na velikoj nadmorskoj visini… Intersantni I maštovito osmišljeni znaci za naseljena mesta će vam sigurno skrenuti pažnju… Krajputaši su ovde dobro očuvani, primetio sam da ih ima puno duž puta sa obe strane, biće tu još dugo da prenose stare poruke novim generacijama… Poslednji pogled na Zlatarsko jezero koje ubrzo nestaje u obroncima planine Zlatara… Sledeća stanica je Jasenovo, odmah na ulazu u selo sa leve strane se vidi specijalni kamp za obuku žandarmerije MUP-a Srbije… Jasenovo se nalazi na 1200metara. Ovde su zime oštre i duge sa dosta snežnih padavina a leta su umerna i kratka sa srednjom količinom padavina.. Jasenovo je udaljeno 19 kilometara od Nove Varoši.To je stalno naseljeno mesto na najvišoj nadmorskoj visini u Srbiji. Stanovnici ovoga sela se uglavnom bave poljoprivredom. Tu su postajale dve fabrike koje su se bavile kožnom galanterijom i konfekcijom, međutim od raspada bivše SFRJ ove fabrike ne rade. Nastavljam dalje prema selu Močioci, još uvek se blago penjem željno iščekujući prevoj koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.425 metara… Putokaz pored puta ukazuje ns dve mogućnosti… jedan pravac vodi prema LJubišu –Sirogojnu-Beloj Zemlji-Užicu. A drugi prema Močiocima-Katićima-Prilikama-Ivanjici… Zamolio sam jednu “mladu” čobanicu da me slika pre nego što krenem prema Prilikama… Odmah zatim nailazim na znak za radove na putu i asfalt ustupa mesto krupnom šoderu… U ovakvim okolnostima najbolje je ne spustati brzinu ispod 50km/h jer sa manjom brzinom rizikujemo da se motor počne uvijati usled propadanja u šoder zbog čega može doći do gubitka kontrole i pada… Intersantno da se još može videti mlado cveće kako se probija ispod već uvele trave… I konačno dolazim na najvišu tačku ovog putnog pravca od 1425 metara… Zanimljivo da su putari baš od tog mesta počeli asfaltiranje puta u pravcu Prilika… Mmmmm… pravo zadovoljsvo je voziti ovim putem jer je grip odličan a krivine živopisno nestaju i visokim četinarskim šumama… Pri pogledu na desno vidim obronke planine Javor, dok ja nastavljam duž planinskog masiva Mučanj očekujući da mi se uvidokrugu pojavi njegov najveći vrh… Kao što sam ranije pomenuo ovde je stočarstvo osnovni način života tako da krupne i sitne stoke ima često pored puta, računaj te sa tim ako krenete na ovu stranu… Ovaj deo puta je možda najlepši za vožnju je su krivine idealne a teren je takav da imate osećaj kao da ste na toboganu... A tu su i visoka stabla četinara pored puta koja kao špalir čekaju da prođete kroz njih. Onda najednom nestaje asfaltne podloge i upadam u krupan tucanik, srećom da sam ranije smanjio brzinu da bih bolje osmotrio okoliš tako da sam prošao bez posledica... Uz povećanu opreznost prelazim tu deonicu dugu par kilometara I dalje je priroda fantastična i svakim metrom sve više žalim što me je Canon izdao… Dobar put se nastavlja do sela Močioci isput vidim parkirane radne mašine pored puta što znači da će verovatnodo kraja godine završiti ceo putni pravac Prilike-K.Brod, Još jedan razlog da na proleće ponovim turu… E da… obavezno obratiti pažnju jer na nekim mestima ima puno rizle izbačene na asfalt mada sa pristojnom vožnjom neće biti nikakvih problema.. Prve kuće u zaseoku Močioci, gledajući ove vrhove okolo možda bi pomislili da ste se spustili na 500 metra nadmorske visine, ali to je samo iluzija Iznenadilo me to što sam video kupus koji je dosta dobro izgleda na ovoj nadmorskoj visini a znamo da je ravničarski kraj najpogodniji za ovu vrstu povrća… Primećijem pored puta jednu staru oronulu kuću i taman kada sam pomislio da je napuštena dečak od tri četri godine se pojavi niodkuda u dvorištu. U rukama je držao plekani tanjirić i lupkao njime po betonskom tremu. Po njegovom izgledu i prozorima na kojima su visile neke stare zavese umesto stakla stekao sam utisak da je u pitanju socijalno ugrožena porodica. Lagano kočim i mahinalno polazim da izvučem iz pregrade na motoru čokladicu u nameri da mu je dam. A on me sve vreme gleda, raširio oči kao da je video duha. I kad sam bio taman na domak da mu je dam, on odskoči i poče da se dere na sav glas, uto iz kuće istrča majka (predpostavljam) a ja se nađoh u neprijatnij situaciji pokušavajući da objasnim svoj gest. Međutim mali je utekao u kuću i samo mu malo viri glavica iza ulaznih vrata, dok se meni žena izvinjava i kaže da je on jako plašljiv i da neće hteti da uzme čokoladu. Ostavljam čokoladicu na trem i lagano se udaljim nadajući se da ova porodica neće dočekati zimu u ovoj oronuloj kući bez prozora… Ulazak u zaseok Močioci. Močioci je naselje u opštini Ivanjica u Moravičkom okrugu smešteno ispod planinskog venca Mučanj u prelepom krajoliku. Prema popisu iz 2002. bilo je 143 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 140 stanovnika). Sam centar Močioca čini nekoliko većih zgrada I desetak kuća. Stara oronula osnovana škola koja sada više podseća na neku kulisu iz horror filma. Vodenica potočara koja je sudeći po stanju odavno ostala bez vodenog jaza za pokretanje vodeničkog točka. E.. sad ono što ja nisam nigde video na ovim našim prostorima mislim na Zlatiborsku okrug, u pitanju je takođe vodenica ali je točak potpuno drugačije konstruisan i postavljen vertikalno za razliku od drugih vodenica u našem kraju gde su vodenička kola postavljena poprečno i jedina razlika je u tome da li ih ima jedan dva ili tri… Odmah po izlasku iz Močioca nailazim na česmu koju je podigao istaknuti meštanin ovog kraja sebi u zadužbinu. Voda je dobra, sve preporuke… Pa još malo radova na putu. U pitanju je deo puta sklon odronima i eroziji, veliki potporni zidovi su garancija da će ovaj problem biti sigurno rešen. A onda se u svoj svojoj veličini ispred mene pojavio najviši vrh planine mučanj pod nazivom Jerinin grad (1 534 m). Šteta što je slika loša, utisak je neopisiv. Na ovoj nadmorskoj visini dobro rađa krompir, to sam se lično uverio a evo i fotografije koja to dokazuje. Put me dalje voidi tačno ispod vrha Jerinin Grad. Karakteristično za ovaj kraj je da se kuće pokrivaju čuvenom maćanskom pločom koja se vadi u obližnjem selu Maće. Na ovoj slici ispod mogu da se vide bele kamene ploče maćanskog kamena koijm su pokriveni krovovi ovag zaseoka. Lagno se spuštam prema selu Katići ,put se vujugavo kreće niz brdo zvano Oštrice. Dole u podnožju planine, sela i zaseoci izgledaju tako maleno i nestvarno kao neke loše napravljene makete nehajno razbacane po minijaturnim brežuljcima. Interesantno… evo je još jedna Ravna Gora samo ne toliko aktuelna kao ona druga. Ubrzo mi se iza jednog prevoja kao na dlanu pojavi selo Katići. Katići Selo Katići nalazi se na nadmorskoj visini od 1024 m, na zapadnoj strani brda Oštrice na planini Mučanj, na nekadašnjoj granici između Turske i AustroUgarske. Zdrava planinska klima, izvori ekovitih voda (Savina voda - lekoviti izvor Svetog Save, Prilički kiseljak, ...) , bistri potoci sa obiljem šuma, zelenila i netaknutom prirodom, prirodnim znamenitostima, spomenicima kulture i zdravom hranom, čine ovaj kraj ekskluzivnom ekološkom oazom. U centru sela mirno, tu je prodavnica kafana i kiosk čudnog oblika u produžetku je spomen-česma iz 1862. godine posvećena porodici Raškovića koja je ovde došla iz Štitkova. Tu se još uvek prepričava priča o herojskom podvigu kneza Hadži-Bratul Raškovića koji je turskom paši ponudio svoju glavu, da njome otkupi narod. Paša je ovaj gest starca nagradio poštedevši i njega i narod Starog Vlaha odmazde. Pored prirodnih lepota, ovo područje ima i kulturno-istorijske spomenike, među kojima se ističe Bela Crkva u Brezovi koja se pominje u jednoj povelji cara Dušana (XIV vek). Područje Katića je 2000-te godine proglašeno vazdušnom banjom. Na severnoj strani su izvori gde počinje Čepovačka reka od koje nastaje Mali Rzav. Na južnoj strani su izvori iz kojih nastaje Brezovačka reka, zatim Grabovica koja se uliva u Moravicu. Reke su bogate protočnom pastrmkom, bistre i čiste, pa ukoliko volite da pecate ne zaboravite ribolovački pribor. Na izlasku iz sela vidno postavljen reklamni pano za etno apartmane Obradović sa četri zvezdice Nisam planirao da zanoćim tako da ne mogu posvedočiti o broju zvezdica, to neka ostane za neki drugi put. Još jedna česma, ovog puta podignuta u pomen žrtvama drugog svetskog rata, vode nema. Nailazim na veliki beli krst možda visine 5m ali je u blizini dvorište pa mi je neprijatno da se motam okolo tako da nisam saznao u koju namenu je tu postavljen. Nastavljam da se spuštam prema Prilikama. Na fotografiji ispod ako bolje zagledate primetićete konja. Konji se ovde još uvek koriste za teške šumske poslove jer su tereni jako nepristupačni za izvlačenje stabala mehanizacijom. Često sam usput viđao divlje jabuke i prolazio sam a nisam ih probao, ovog puta namerno stajem da probam. Je znam da su ih kod mene u selu koristili za “vodnjiku” ali se ne sećam kakav ukus su imale. Ukus… jbg… možda bih vam najbolje dočarao kada bih uporedio sa žvakom orbitom eukaliptus bez šećera, samo imaju još malo gorči ukus… a bile su zrele, kakvog li su ukusa tek zelene. Negde ispred Prilika zastajem uz veliki jabučnjak čija su stabla tik iz put a grane velikodušno nude svoje plodove prolaznicima. Samo što je sad u pitanju crveni delišes prava poslastica u poređenju sa divljom jabukom. Koristim priliku da me lokalni klinci uslikaju dok pokušavam dohvatiti one najzrelije koje su po pravilu nedostižne. Pogled na lokalni stadion na kome se upravo odigrava utakmica. Mogu samo da zaključima da igraju crveni protiv ljubičastih… ljubičatih! Prosto ne mogu da verujem da je neko u SRB mogao da za svoj tim izabere ljubičastu boju dresova. Šta je sledeće… rozi? Nastavljam vožnju prema centru Prilika. Putokaz… obratite pažnju na udaljenost ako idete u pravcu Požege jer je prva pumpa tek u Arilju na dvadeset i nekom kilometru, ako nemate dovoljno goriva bolje je da krenete prema Ivanjici gde ćete za 4 do 5 kilometara naići na prvu pumpu. Centar Prilika je dosta živahan za jedno nedeljno popodne. Imam utisak kao da je radni dan. Prilike su poznate je po Zemaljskoj satelitskoj stanici koja se nalazi neposredno uz magistralni put koju je svecano pustio u rad Josip Broz Tito 1974. godine. Te iste godine Preduzece JP PTT je pustilo prigodnu postanku markicu sa tematikom satelitska stanica u Ivanjici. Kad Priličani pođu u Ivanjicu kažu… ”odoh od prilike raketom preko satelita za Ivanjicu ” misleći pri tom na autobus Užičke firme Raketa i njihovo naselje Satelit… Ova slika je skinuta sa neta... Ako vam ne daj bože u Prilikama nešto otkaže na motoru ili negde u okolini , nedaleko od centra imate moto servis Čapo. Neće vam biti teško da ga nađete, mesto je malo i svi se znaju a postoji i reklamni pano uz samu magistralu. Nastavljam vožnju prema Arilju i Požegi gde planiram kratak predah uz laganu večeru… Uz samu magistralu na izlasku iz Požege nalazi se restoran Magnet poznat po dobroj čorbici Iako sam planirao čorbicu na preporuku da imaju dobar pasulj rešim da vožnju završim u tipično bajkerskom maniru i poručim porciju pasulja kupus salatu i hladan jelen… I nisam se prevario, pasulj je bio “baaaš pasulj”sve preporuke za ovaj restoran… Uspavam da uhvatim lep zalazak sunca i ovom slikom bih završio ovaj mini putopis sa željomda na proleće još jednom prođem ovim putnim pravcom… Nadam se da vam je bilo intresantno a slike ćemo zameniti boljim na proleće, ako ima zainteresovanih možemo zajedno u obilazak Starog Vlaha sa prvim prolećnim danima…
-
Dvojka mi je za klasu iznad ostalih... bez ljutnje molim...