photo by jelena vesković dotlić
maski:
izvini što pišem roman ovde .... ali ova fotka na mene ima izuzetno emotivan efekat. drago mi je da ovaj prizor još neko ume da prepozna. verovatno je to samo stvar lične percepcije ali (što se mene tiče) life don't get beter than this.... ...num numZ i ja smo ovakve šetnje, sa nonačom na prečki, provodili sami i uglavnom su trajale po pet-šest sati... i ja sam se osećala in the zone...kao ono u filmovima kad puste jedan ton da isprati slow motion glavnog lika dok sav ostali svet zuji kao u košnici.... snaga bezbrižnosti, sigurnosti, opuštenosti, uživanja u toj nonači na prečki potire sve eonima oko nas. obezvređuje svaki problem, čini ništavnom svaku frustraciju, svaku brigu, svaku materijalnu želju......