ogroman!
jedan je lik napravio zanimljivu analizu. postovao je svoju fotku morskog pejzaža (talasi udaraju o hridi u ljubičastom sutonu) i naveo u propratnom textu da fotografija pripada njemu, da je zabranjeno svako objavljivanje i umnožavanje bez njegove dozvole i da svako ko želi da napravi istu takvu fotografiju koja će mu pripadati treba da ode na to i to mesto, u to i to vreme, i da odvoji 7000 dolara. toliko je njega koštao aparat, objektiv i put da bi tu fotku snimio. vreme koje je potrošio da savlada veštinu nije uračunao u cenu.
isti procenat pripada i softverskim kompanijama za razvoj programa za obradu fotografije kao i kompanijama za proizvodnju hardvera (računara). da ne pominjem kompanije za proizvodnju rasvete, modifikatora svetla i ostale prateće studijske opreme....
da bi se posvetio fotografiji i od toga živeo potrebno je mnogo ulaganja i neophodno je da insistiraš na tome da su dela tvoja i da su jedinstvena. sherovanje na društvenim mrežama je benigno ali ipak uvredljivo ako ti koji šeruju bar ne navedu tvoje ime da te ispoštuju kao autora. a objavljivanje u medijima koji se naplaćuju(od kojih cela jedna redakcija prima platu) je klasična krađa. kriminal.