Jump to content

Moto Zajednica

sasha

Članovi
  • Broj tema i poruka

    939
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

6 Pratilaca

O članu sasha

  • Rođendan 17.06.1964.

Contact Methods

  • Website URL
    http://www.anima.rs

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Beograd
  • Motocikl
    Kawasaki J300 ABS

Poslednji posetioci profila

6296 profile views

sasha's Achievements

Zainteresovan

Zainteresovan (3/6)

2k

Reputacija u zajednici

  1. Ostrvica 2023, al za malo... Vreme: 10h 25ˇ Mesto: Lazarevac, parking ispred DIS-a Stanje: automobila > 50, motora = 1 Deset minuta kasnije... Biće bolje sledeće godine...
  2. 1.Lalajko 2.Duca i Sale 3.Fale 4.Gera 5.Jefta 6.Zoca 7.Šeki 8.Arso 9.Koja 10.Zoki 11.deki295 12. Vesna i Sasha
  3. @sasha & Vesna Zbog obaveza ne mogu da krenem sa vama, ali ću na Stol stići do 17-18h.
  4. Evo ga i veći brat! Nije baš iz iste fabrike ali ni po čemu ne zaostaje.
  5. Kymko je prvi napravio mašinu od 300cc sa 30 KS dok su se ostali proizvođači zadovoljavali sa 23-25 KS. Moj KYMKOSAKI (spolja Kawa a unutra Kymko) su Japanci malo oslabili pa ima "samo" 28 KS. To je taman dovoljno da se sa dvoje pretekne šleper i ne krši ograničenje na autoputu (130 km/h max).
  6. > Pozar > Beograd Poslednje jutro na putu, polako pakujemo stvari, čekamo doručak i konačno krećemo kući. Društvo nam prave lokalni čuvari… Nakon ovakvih putovanja se kući obično vraćamo sa glavom punom utisaka i gomilom fotografija a ovoga puta je sa nama stigla i jedna mala bronzana figurica. Ona će nas zauvek podsećati na sve lepe trenutke koje smo proveli na Peloponezu. Do sledeće prilike pozdrav od Vesne i Saše.
  7. > Kamena Vourla > Pozar Za povratak smo (kao i u dolasku) rezervisali dva dana. Pri tome smo umesto glavne magistrale koja vodi uz obalu Egejskog mora, izabrali pravac koji povezuje nekoliko većih gradova (Lamiju, Larisu i Kozani) sa idejom da dobacimo što dalje ka severu. Da nam ne bi bilo dosadno, svratili smo do Termopila i dobro osmotrili zapadne obronke Olimpa. Nešto pre Kozanija smo naišli na veliko veštačko jezero a na pauzi koja je usledila sam potražio mesto na kome bi mogli da provedemo ostatak dana. Izbor je pao na banju Pozar i to se ispostavilo kao pun pogodak, jer smo imali taman dovoljno vremena da uživamo u bazenima sa toplom vodom.
  8. > Katakolo > Kamena Vourla Sve što je lepo, kratko traje a to definitivno važi i za naš obilazak Peloponeza! Za utehu, postoji i mišljenje da poslastica obično dolazi na kraju. U našem slučaju to znači da ćemo u povratku preći preko mosta koji se nalazi nadomak Patrasa i predstavlja najkraću vezu ka centralnom delu Grčke. Mesta koja se nalaze na severnoj obali Korintskog zaliva predstavljaju prave male dragulje pa nismo propustili priliku da makar na kratko uživamo u njihovim čarima. Sunce i prozirno more se savršeno slažu sa ribarskim brodićima i malom tavernom na obali... U istom ritmu smo nastavili dalje a moram da priznam da će prelepi predeli kroz koje smo prošli trajno ostati u našem sećanju. Naš sledeći cilj su Delfi, mesto koje je u antičko doba privlačilo sve one koji su želeli da saznaju šta ih čeka u budućnosti. Iako je proročica Pitija prestala da prima klijente pre par hiljada godina, gužva ispred njenih vrata ni dan danas ne jenjava. Obilazak arheološkog lokaliteta po toplom danu i u moto opremi nije bila baš najbolja ideja, ali smo se nadali da ćemo do kraja dana biti u prilici da još malo uživamo u morskom ambijentu. Na prvi pogled plaža u Kamenoj Vourli je izgledala primamljivo, ali čim smo primetili da se uz obalu kreću neka čudna stvorenja, shvatili smo da od kupanja neće biti ništa. Za utehu, bar je terasa naše sobe bila okrenuta prema moru i suncu…
  9. > Kalamata > Katakolo Kalamata je najveći grad na Peloponezu i sigurno ima mnogo toga da ponudi svojim posetiocima. Mi smo odlučili da to ostavimo za neku drugu priliku i odmah nastavili dalje prema Sparti. Moram da priznam da je ova deonica prevazišla sva očekivanja. Put nas je vodio kroz uske klisure, preko visokih prevoja i prelepih vidikovaca pa nismo odoleli da na svakom od njih napravimo po neku fotografiju. Vrhunac svakako predstavljaju tuneli i nezaboravne serpentine preko kojih se konačno stiže u dolinu i antičku Spartu. Moram da priznam da me nikada nisu zanimale lokacije koje za osnovni cilj imaju privlačenje turista, ali sam ovoga puta napravio izuzetak i odlučio da bar neko vreme posvetim ovom istorijskom mestu. Na žalost, ispostavilo se da savremeni grad Sparti nema baš mnogo da ponudi, pa smo relativno brzo obišli Leonidinu grobnicu i savremeni spomenik a za antički lokalitet nismo imali ni snage ni interesovanja. Umesto za preskupe ulaznice, dnevni budžet smo potrošili u lokalnom kafiću. Pomalo razočarani napuštamo Sparti i nastavljamo dalje prema planinama. Ponovo smo uživali u prelepoj prirodi sve dok nas stomaci nisu podsetili da je odavno prošlo vreme ručku. Zato smo se zaustavili u prvoj taverni na koju smo naišli i prihvatili njihovu preporuku – jagnjeće pečenje po lokalnom receptu. Teško je rečima opisati šta nam se više dopalo - jelo, ambijent ili sve zajedno… Ostatak dana smo proveli u kratkoj vožnji do gradića Katakolo a posle se ispostavilo da je to mesto vrlo popularno među nautičarima jer njegova luka može da primi brodove svih veličina – od jedrilica do kruzera. Srećom, sezona je izgleda bila pri kraju jer je šetalište bilo skoro potpuno prazno.
  10. Nemamo baš nikakvih problema sa pakovanjem - jednostavno iznajmimo kombi sa vozačem da nas prati! Šalu na stranu, nije to nikakva mudrost ali je potrebno malo iskustva da sve dođe na svoje mesto. Mi smo na naše prvo duže putovanje (Istanbul, proleće 2006. god) poneli sve što je moglo da stane u kofer, pod sedište i u džepove, pa se na kraju ispostavilo da smo zaboravili ono najvažnije - još bar dva sloja tople odeće! Posle smo se trudili da garderobu i ostale sitnice prilagodimo konkretnoj destinaciji i klimatskom uslovima a to u ovom slučaju nije bilo teško. U letnjem periodu je najvažnije da na raspolaganju imamo dovoljno aktivnih majici i veša a one ne zauzimaju mnogo prostora. Sve to bez problema staje u kofer a ja se trudim da u njemu ostane dovoljno mesta za suvenire i druge sitnice. Najveći deo vremena inače provodimo u moto opremi i čizmama, pa nam „civilna“ garderoba služi samo za večernje šetnje. Za svaki slučaj, nosimo i mali ranac a on se lako kači na tunel torbu ispod nogu.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja