Uvek se pitam,kada god dodjemo na one velike stepenice , ispred one velike bele kuce ,gde obavljamo fotografisanje, pred polazak za Sremcicu, ko tamo zivi i kakvi su to domacini. Nikada ne izlaze da pitaju ,sta radimo na njihovim basamcima, zasto smo obuceni u deda mrazove i gde idemo. Pravi srpski domacin uvek izadje pred svoju kucu i pita se sa putnicima namernicima, ponudi i podeli ono sto se zatekne u njegovoj kuci. Nekada je to solja toplog caja a nekada solja toplog razgovora. Vrata su zatvorena , domacina nema, krecemo velikog srca. Zao mi vas je domacine sto ste stvarno mali a i vas domali a i vas veliki,sto nikada necete osetiti u svojim srcima ono sto mi osetimo u zagrljaju i druzenju sa decom iz doma u Sremcici. Hvala BJB na odlicnoj organizaciji ,svim ljudima koji su ucestvovali , posebno ljudima koji su dosli iz daleka kao i onima koji su bili spreceni da dodju.Hvala onoj deci sto nas cine boljim.