Da li znaš šta je to "vajat"? Moram da priznam, meni kao gradskom detetu, to je uvek bio prilièno nejasan pojam kada bih ga sretao u opisima srpskog sela. Na primer, ako se ne varam u "Hajduk Stanku" Janka Veselinoviæa se èesto pominje. Komšijin vajat je omanja drvena kuæica bez prozora. Lièio je na ostavu. Objašnjavali su mi da vajat ima dve namene. Danas je to ostava u kojoj se "drži oprema i voæe", meðutim nekada je imao i još jednu drugu znaèajniju namenu. U Maloj Prosvetinoj enciklopediji iz 1968. piše malo nejasno, možda stidljivo, da je vajat i "prostorija za život braènog para". Ali zašto bi pored velike kuæe, "braèni par" živeo u maloj kuæi, ostavi bez prozora, "klijeti", "pojati", "izbi", kako to piše u Enciklopediji. Meðutim, u jednom od svakako najboljih reènika srpskog jezika Miloša Moskovljeviæa, uništenom po nalogu partije 1966. jasno piše da je reè vajat turskog porekla (hayat) i da oznaèava "omanju, veæinom drvenu zgradu u dvorištu seoske kuæe u kojoj noæivaju mladenci..." Nekada kada se živelo u zadruzi, kada su u seoskoj kuæi, u jednoj prostoriji boravile zajedno i po èetiri generacije, mladenci - tek venèani par, noæu bi se izdvajali u vajat. Zato je ta omanja prostorija bila udaljena od kuæe u kojoj je živeo ostatak zadruge - za sluèaj ako bi se mladenci u strasti zaneli i postali suviše glasni. Vajat nije imao prozore - da ne bi mlaðarija zvirela šta mladenci rade.
Naravno, ubrzo bi mlada zatrudnela, pa bi se nekadašnji mladenci preselili u zajednièku kuæu, rodila bi se deca, život bi krenuo svojim tokom. U vajat bi se uselila oprema, voæe... da bi se opet sreðivao za nove mladence i tako ukrug. Sa nestankom zadruga, zajednièkog života u njima, vajat je izgubio jednu svoju funkciju - ako je uopšte negde ostao saèuvan, danas, služi iskljuèivo kao ostava.