Nisam mnogo padao,jednom sam bas najjebao.Davno je to bilo.Ko i svaki napaljeni klinac,sklon dokazivanju.Imao sam 14 godina.Stavio sam,drugara,koji inace nije vozio motore,i nije znao da se vozi.Dok smo se vozili,razmisljao sam,gde bi ga bas fascinirao.Naravno,Topcider.Nama poznata staza.Obarao sam ga po krivinama.Dok nije dosla lakat krivina kod groblja.Oborio sam koliko je moglo,ali..Uplasio se i poceo je da se ispravlja.I tu je bio kraj.On je super prosao sa podlivom ispod oka.A ja sam ostao sa pokidanim levim kolenom.Noga je ostala blokirana.Mozak kaze pomeri je,ali jok.Nosio sam sinu oko 3 meseca i posle sam jos toliko isao sa stakama.I dan danas imam posledice od tog pada.Ali i tada mi je motor,vec usao u krv.I tu je kraj.Sada vise nisam u tom fazonu,nepalim se.Ali volim nekad da ga stisnem.Onako za dusu.I ne planiram vise da padam,sto i vama zelim.