Najzli, izvini sto ti offujem po odlicnom tekstu, nadam se da mi neces zameriti malom dopunom
Rec je o motociklu iz 1947 koji je pre svih imao monoviljusku napred i pozadi...
Citat iz teksta Imme R100
Dizajn motora je bio daleko ispred svog vremena, sa mono-viljuškom na prednjem točku i bez viljuške na zadnjem točku. Tačnije, osovina zadnjeg točka je montirana na auspuh, čineći na neki način takođe monoviljušku. Sam agregat je pričvršćen za isti auspuh, dok se ostatak rama kacio na delu auspuha između agregata i točka. Takvim tehničkim rešenjem je postignuto da lanac (kao finalni prenos) bude uvek isto nategnut, koliko god je opterećen motor i po bilo kom terenu da se vozi.
Zadnji amortizer je činila jedna opruga, postavljena centralno tako da kada se optereti motocikl i točak "pođe" na gore, motor odlazi na dole, čineći takoreći klackalicu. Sedište je takođe preko opruga pričvršćeno za ono malo rama što je motocikl imao. Faktički je ram činila jedna cev sa čije se jedne strane kačilo auspuh iliti zadnja viljuška a na drugi kraj prednja viljuška. Između ta dva kraja se na ram kači rezervoar i sedište. Prednja viljuška, ili jedan štap viljuške, je bila cev bez opruga u sebi. Prednje vešanje se nalazilo u vratu upravljača koje je takođe činila jedna opruga. Takav način konstruisanja motora, sa minimalnim ramom su japanski proizvođači nekoliko decenija kasnije uspešno primenjivali.
E, da, posebno me interesuje tvoje misljenje o plunger amortizerima kod starijih BMWa?