Vec je neko spominjao ovu raskrsnicu, mogu samo da mu se zahvalim i da zahvalim ne znam ni ja cemu sto me vuklo da usporim. Izasao sam oko 21 da se bez cilja vozikam po gradu, kako to biva prazne ulice pa na pravcu i potegnes. Put me navede na Brankov most, cik cak, prodjem dva automobila prva na semaforu i opalim po gasu, oko 120 na sredini mosta, kad sam poceo da se spustam ka TC Usce pustim gas i lagano usporim na 80, prilazim ka raskrsnici sa Milentija Popovica i gledam auto koji se sprema da iz pravca Opstine NBG skrene levo ka Uscu. Vidim da je nekako neodlucan, hoce nece, ocigledno ne moze da proceni koliko brzo idem, ali nije ni u fazonu da saceka nego da on ipak krene pa sta bude. Imam bi-xenone mislio sam da ce ga bar to odvratiti od namere, ali nisu pomogli. U trenutku kad sam mu prisao na 50m odsekao se i samo se odjednom zaustavio u mojoj traci. Vidim neka stara fiesta. Lagano stajem ispred njega, taman da ga zaslepim farovaim, vidim dvojica u kolima negde mojih godina mozda malo stariji, nisu specijalno uzbudjeni sto stoje na sred moje trake i sto su mogli da me posalju na onaj svet da sam samo bio drugacije raspolozen i da ne vrtim u glavi uvek worst case scenario. Sad u meni dvoumljenje. Nisam incidentan lik, al znam da poludim, a sa nadrkanom opremom, sav u crnom, crna kaciga, vizir, niko ne zna kolika sam budala. Ja stao poprecio im put i necu da se sklonim. Nesto gundaju jedan drugom, cekam bar neki vid izvinjenja. Jos pre nego sto sam otisao na voznju, citam ovu temu kako je kolega razbio retrovizor nekome, pa mi svasta padalo na pamet (ne bi bilo prvi put). Lik i dalje ni izvini, ni kreten sam nisam te video, ma nista, krece da mi blica kao idi u pm skloni se sta hoces sad, ziv si nista nije bilo. Prilazim prozoru sa vozaceve strane da mu objasnim pravilo desne strane, oni obojica nesto mlate rukama kao skloni se j... ti m..., i car ubaci u rikverc, pa u prvu zaobidje me i po gasu ka Uscu. Usput umalo da udari neki auto koji je isao opet iz smera Brankovog mosta. Ja ostao zacudjen sa nekim blagim osmehom, ne znam da li da ga jurim da li da idem dalje i da zahvaljujem Bogu sto sam ziv. Cudo uopste se nisam iznervirao, nekako sam imao osecaj kao da je moja pobeda sto sam predvideo sta ce da uradi i sto sam imao kontrolu. Ni adrenalin me nije radio, cudno. U svakom slucaju, sve je dobro proslo, ali sam hteo da Vas jos jednom upozorim da obratite paznju na ovu raskrsnicu. Za svaki slucaj usporite i gledajte ko dolazi iz suprotnog pravca i skrece ka Uscu, jer mozda ce ga mrzeti da Vas saceka. U zdravlje i srecni putevi.